Nedavno je u kina došao posljednji Marvelov film o Osvetnicima naziva Osvetnici: Završnica. Oborio je sve prijašnje rekorde u otvaranju prikazivanja zaradivši preko 1,2 milijardi dolara diljem svijeta. Završnica je posljednji film kojim završava epsko putovanje s više od 20 filmova koji su snimani tijekom posljednjih 10 godina, a koji su pokrivali priče različitih likova, počevši s Iron Manom 2008. i završivši s Kapetanicom Marvel 2019. godine.
Tome se samo možemo čuditi i postaviti si jednostavno pitanje. Zašto? Zašto je toliko ljudi zainteresirano za te filmove i zašto toliko žele na njih potrošiti svoj teško stečen novac? Naime, odlazak u kino ovih dana nije uopće jeftin. Karte za kino plus kokice, slatkiši i pića za četveročlanu obitelj lako mogu nadmašiti cijenu od 75 dolara.
Snimljeno je mnogo filmova sa sjajnim likovima i odličnim specijalnim efektima koji su bili neuspješni u kinima, ali razlika između uspješnog filma poput Završnice i hollywoodskog neuspjeha leži u priči i njezinim likovima. Volimo Marvelove superheroje ne samo zato što se njima divimo i možda čak želimo njihove nevjerojatne moći, nego zato što suosjećamo s njihovim borbama. Marvel pripovijeda sjajne priče o svojim likovima koji su sjajni, ali i puni mana. Pada li kome ovdje na pamet kralj David? Premda mogu posjedovati nadljudsku snagu ili moć letenja, oni se suočavaju s vrlo ljudskim problemima. Na kraju heroj postiže uspjeh, ali uvijek uz neku veliku cijenu i nakon puno patnje.
Mi također možemo napraviti poveznicu sa željom superjunaka da se bori za nešto veće od njega. Marvel je dobar u obradi teme epske borbe između dobra i zla. Carl Jung prepoznao je da velike priče sadrže arhetipske heroje i teme koje se čini kao univerzalne slike. Joseph Campbell nazvao je tu dramu junakovim putovanjem. Mi tu temu poznajemo u našem najdubljem biću. U svojoj knjizi Pronaći pravu sreću (Finding True Happiness), otac Robert Spitzer kaže kako te priče otkrivaju ʽveće značenje i misiju u našim životima – pomaganje božanskoj misteriji u dovođenju čovječanstva do svog pravog i konačnom ciljaʼ, za koji nam Katekizam kaže da je to Bog sam (KKC 302).
Sv. Pavao također je prepoznao kozmičku borbu dobra i zla kada je rekao:
ʽUbuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate.’ (Ef 6, 10–13)
To je razlog zašto toliko volimo filmove o superherojima. Likovi i njihove priče progovaraju našoj duši.
Kako bi stoga trebala Crkva pristupiti tome fenomenu? Kako Isus želi da se koristimo ovom stvarnošću za slavu Njegova Oca? Evo kako. Mi, Crkva, moramo prezentirati naše nevjerojatne priče o nevjerojatnim ljudima svijetu. Mi to možemo učiniti ne samo promocijom života kanoniziranih svetaca i njihovim nasljedovanjem, nego, još bolje, tako da i sami postanemo veliki sveci. No mi moramo vjerovati da je to moguće, a vjerovati možemo ako imamo malo vjere. Jer vjera veličine gorušičina zrna može premještati planine.
Preuzeto uz dopuštenje sa stranice: thosecatholicmen.com
Preveo: K.P.
