Postanak 2, 24 nam govori: ʽStoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.ʼ Odjeci ovog citata nalaze se u evanđeljima kada naš Gospodin to ponavlja farizejima koji su otvrdnuli svoja srca i koji Ga kušaju.
Fraza koju bih želio naglasiti i u koju bih želio ući dublje jest postati jedno. Dvoje postaju jedno. Doista, to je ono što se događa kada muškarac i žena uđu u sveti brak. U priči o stvaranju u kojoj se to donosi, naglasak je na paru koji postaje jedno. Da, to se odnosi na fizičko sjedinjenje, ali to također predstavlja sjedinjenje kao općenitu stvar.
Brak kao služba
Kao oženjeni muškarci, mi razumijemo da se tu više ne radi o nama. U konačnici, biti katolički muškarac znači isprazniti sebe u službi za ili za dobrobit drugoga (razmislite o definiciji ljubavi Tome Akvinskog). Kao oženjenom katoličkom muškarcu, ta bi nam tema trebala biti važna, a još važnija bi nam trebala biti djeca.
To, međutim, ne znači da ti gubiš ili kompromitiraš svoj identitet kada postaneš jedno sa svojom mladom, nego da je on transformiran u nešto različito i fino, pretvoren u nešto bolje (tj. svetije i nesebičnije) zbog svetosti tvoje žene. Također, ti živiš svoj život na način koji tvoju ženu dovodi bliže i bliže nebu kako vrijeme prolazi (bilo da je to molitva za nju, odlazak na misu itd.).
Želio bih se zadržati na tom konceptu. Mi i naše žene možemo biti vrlo različiti jedni od drugih. U nekim smo pogledima moja žena i ja različiti kao noć i dan, a u drugima imamo vrlo slično mišljenje. Mnogo dobra može doći od razlika ako svoj ponos ostaviš po strani. Katkad razlike mogu stvoriti kompromise koji su bolji nego što si to mogao pretpostaviti ako to učiniš s duhom poniznosti.
Moja je žena najsvetija osoba koju poznajem. Njezina se nesebična priroda napaja evanđeljem našega Gospodina i izljeva u službi za njenog bližnjeg, bez obzira na to tko on bio. Sam njen način jednostavnog življenja govori o njezinoj ljubavi za Boga. Samo me u tome ona nadvisuje u svetosti. To je područje u kojem ona vodi primjerom i živi na način koji je privlačan onima oko nje. Privlačan na način da njezini bližnji žele voditi živote na sličan način. Postavlja nam se pitanje: ʽŠto to ona ima, a da joj daje to zračenje?ʼ
Ja nemam tu svetost i to je velika borba za mene zbog moje grešne i ohole naravi. Mi se razlikujemo u tom pogledu. Dok se za nju to čini tako lakim i prirodnim, za mene se iz mnogo razloga čini teško doseći tu razinu poniznosti.
Jači kroz razlike
Druga razlika između moje supruge i mene jest da ja više gravitiram prema doktrini, teologiji, filozofiji i apologetici. Mi imamo zajedničku šalu kako ja čitam ʽčinjenične knjigeʼ koje ona nema želju čitati, ali o kojima joj ne bi smetalo čuti kada ih dovršim. Potpuno smo različiti kao pojedinci, ali zajedno imamo nešto drukčije, nešto svetije i jače.
To je upravo ono što želim reći. Zajedno, moja žena i ja, imamo vjeru koja postaje bolja kada smo zajedno. Ona pomaže donijeti autentičnu ljubav i nesebičnost u moj život, dok ja mogu pomoći davanjem boljeg razumijevanja određenih vjerovanja ili doktrina. Prije bih ja pokušao pretvoriti naš brak u moju duhovnost, a nas dvoje u ono za što sam smatrao da bi zajednička vjera trebala izgledati. Time sam ja prouzrokovao bol i jad te nisam mogao vidjeti dalje od svog oholog načina razmišljanja koji sam smatrao najboljim za nas oboje. Zašto sam pretpostavljao da način na koji ja živim svoju vjeru je jedini način na koji bismo je mi trebali živjeti zajedno? Tko kaže da je to bio pravi način? Moja supruga nikad nije to pokušala učiniti meni, ako smijem dodati.
No zajedno moja mlada i ja imamo bolju vjeru nego sami. Nisam oženjen ni punih pet godina, ali razumijem kako mi zajedno dodajemo različite atribute našoj zajedničkoj vjeri kao vjenčani par, i zbog toga smo jači i, što je još važnije, svetiji.
Zajednička vjera
Naš je brak ojačan s vremenom, unatoč povremenim preprekama, zbog umiranja samom sebi za opće dobro, naime, zbog naše zajedničke vjere muža i žene. Uvijek će biti prostora za napredak i uvijek će biti situacija kada ćemo se mučiti, a to treba i očekivati.
Sjedinjenje dviju individua znači pokušati otkriti kako bi trebala izgledati molitva za vas dvoje, kako ćete odgojiti djecu, u koje ćete se organizacije ili apostolate vas dvoje uključiti kao par. To su stvari koje bi se razvile samo zbog sjedinjenja dviju osoba kako bi stvorile jaču i svetiju vjeru.
Svjestan sam i razumijem da, kako vrijeme prolazi, morat ćemo kao bračni par prilagoditi određene stvari našoj ʽzajedničkoj vjeriʼ i da će ona značiti različite stvari u različito vrijeme. No nama bi kao muževima trebala biti inicijativa voditi nas i naše supruge da se približimo Bogu sjedinjenjem u našoj zajedničkoj vjeri. Moramo uvijek moliti za naše žene da traže volju Božju, da čeznu za svetošću i da im mi pomognemo na bilo koji način da do toga dođu. Također moramo moliti za naše brakove kako bismo zajedno vodili svete živote i evangelizirali one oko nas jednostavno svjedočeći našu ljubav jednih za druge i moleći da to bude vanjski znak ljubavi Presvetoga Trojstva. Molimo također i za sebe da imamo snage voditi u ljubavi i umrijeti sebi kako bismo se zajedno s našim suprugama približili Kristu.
Preuzeto uz dopuštenje sa stranice: catholicgentleman.net
Preveo: K.P.
