Grupa bivših studenata, sada već uspješnih poslovnih ljudi, okupila se kako bi posjetili jednoga starog profesora s fakulteta. Razgovor je ubrzo prerastao u pritužbe o umoru, iscrpljenosti, stresu na poslu, u obitelji i na svakome životnom koraku.
Profesor ih je slušao s punom pažnjom i suosjećanjem. “Čini mi se da vam treba šalica dobre kave”, rekao je i povukao se u kuhinju.
Vratio s velikim loncem iz kojeg se pušila kava i cijelim asortimanom šalica. Svaka je bila drugačija. Bilo je tu porculanskih, plastičnih, staklenih, papirnatih, kristalnih, keramičkih… Neke su izgledale skupocjeno, kao da su stigle s dvora posljednjega kineskog cara, druge su izgledale sasvim obično, treće su bile okrhane i polupane…
“Poslužite se.” Svako je uzeo svoju šalicu i počeo mjerkati tuđu…
Kad su svi bivši studenti imali šalicu u ruci, profesor je primijetio: “Lijepe i skupocjene začas su planule.” Na stolu su ostale nedirnute, ružne, obične i jeftine šalice. Nastavio je: “Za sebe želite samo najbolje. Što vam je ujedno i izvor stresa.”
“A ipak, izgled šalice ne dodaje okusu. Ljepša posuda obično je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono što ispijamo. Svima vam je uistinu trebala dobra kava, a ne šalica. Ipak ste posegnuli za najboljom… A onda ste nastavili mjerkajući tuđe šalice.”
“Kad se uhvatite u vrtlog stresa i nezadovoljstva, sjetite se da je kava poput života. A posao, novac i položaj u društvu… – poput šalice. Alati za držati život. Šalica ne definira, niti mijenja kvalitetu života koji živimo.”
Katkad, koncentrirajući se samo na šalicu, propustimo uživati u kavi. Pijemo kavu, a ne šalicu. Najsretniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku najbolje od svega. Žive jednostavno. Govore ljubazno. Vole velikodušno.
Izvor: duhidusa.com
Foto: Unsplash
