Razgovarali smo s mladim Lukom Valecom, 23-godišnjim umjetnikom iz Zaboka u Hrvatskome Zagorju, koji se prije godinu dana odvažio otvoriti vlastiti klesarski obrt i tako svojim darom rukotvorstva oduševio mnoge. Njegove radove možete naći na FB i IG stranici „Od kamena do znamena‟, a više o tome kako je do tih radova došlo i još uvijek dolazi – pročitajte u ovome intervjuu.
Tko je Luka Valec?
Ja sam 23-godišnji umjetnik koji je prije šest godina završio srednju strukovnu školu klesarstva u SŠ „Bedekovčina‟. Živim u 11-eročlanoj obitelji koja se sastoji od moja četiri brata, četiri sestre te roditelja. U svoje slobodno vrijeme volim biciklirati prirodom te igrati košarku i nogomet.
Kada si otkrio da imaš dar rukotvorstva i da bi se mogao time baviti?
To je zapravo vrlo zanimljiva priča. Do samog kraja 8. razreda nisam znao koju bih školu upisao, ništa me nije posebno zanimalo. Istraživao sam pojedina područja u struci, no ni jedno nije bilo baš „ono pravo“. Moja mi je majka također puno pomagala u potrazi tako što je obavljala telefonske pozive prema nekoliko škola koje sam stavio u svoj uži izbor. U SŠ „Bedekovčina‟ joj se javio ravnatelj koji je bio pred mirovinu, no bio je veoma susretljiv i prikazao mi je zanimanje klesara kao jedno od zanimljivijih i vrlo isplativih zanimanja u današnje vrijeme. Polako sam se prepoznavao u tome jer sam oduvijek volio raditi nešto svojim rukama, stvarati nešto što mogu predstaviti kao vlastiti proizvod, bio on veliki ili manji. Čovjek se uvijek osjeća posebno i ponosno na svoju rukotvorinu. Tako sam odlučio da ću upisati školu klesarstva i krenuo sam u avanturu koja traje i dandanas.
Kada sam došao u srednju školu, nisam bio svjestan što me sve čeka, no u sebi sam osjećao da sam izabrao dobar put. Na samome početku nisam znao mnogo o kamenu. Jedino što me podsjećalo na klesarstvo su bili nadgrobni spomenici. Nisam bio siguran kakav plan ima Bog za mene i što zapravo od mene želi, no prepustio sam Mu svoje brige i nesigurnosti. Praksu, koja je tada bila jednom tjedno, svaki sam put iznova s radošću iščekivao iako nas je bilo samo petorica u toj generaciji. Čovjek koji me naučio kako raditi kvalitetno, strpljivo i s ljubavlju je moj majstor koji je završio i višu školu klesarstva na otoku Braču u Pučišćima.
Kada si otvorio obrt i što te potaklo da ga otvoriš? Koliko je bitna potpora onih najbližih u jednom takvom pothvatu?
Obrt sam otvorio prošle godine u listopadu i to dan nakon svog 23. rođendana jer se, eto, tako poklopilo zbog sve potrebne papirologije i ostalih detalja oko samog pokretanja paušalnog obrta. Najveću potporu i poticaj oko ovog pothvata pružila mi je moja obitelj te mnogi prijatelji kojima sam duže vremena izrađivao razne poklone te unikatne suvenire za njihov dom. Poslije srednje škole okušao sam se u radu u nekoliko različitih tvrtki, no nisu sve bile vezane uz moje zanimanje jer je posao u mojoj struci dosta teško pronaći. Uz svaki svoj tadašnji posao usklađivao bih i klesanje u slobodno vrijeme jer me to na neki način opuštalo i razvedravalo. Izrađivao sam razne suvenire i radove za vlastitu zbirku u jednoj maloj prostoriji, nedaleko od svoje kuće, koja je s vremenom preuređena te sada predstavlja moju radionicu.
Njegovao sam svoj talent, uživao u izradi radova i nisam htio odustati od dara koji mi je Bog darovao. S vremenom sam izrađivao sve više raznovrsnih suvenira i otvarale su mi se mnoge nove ideje pa sam odlučio razgovarati s roditeljima u vezi s otvaranjem obrta. Naravno, u početku su bili pomalo skeptični, jer ulaganje je bilo veliko, a nisam tada imao razrađen plan prodaje ni neko veće tržište na vidiku. Također sam bio pomalo u strahu jer je to bio velik i nepoznat pothvat za mene, no znao sam da više ne mogu usklađivati fizički zahtjevan posao u tvrtki i klesanje kod kuće. Molio sam Duha Svetog da mi pokaže put, da mi pokaže na neki način što želi od mene i je li zaista Božja volja otvaranje tog obrta. Dugo sam sa svojom obitelji molio na tu nakanu i roditelji su me u potpunosti podržali u tome. Riječi potpore mojih roditelja su mi u tom trenutku najviše značile, jer kada znam da imam podršku svojih najbližih, a pogotovo svojih roditelja koji su uvijek tu za mene, oslonac u svemu u životu, podrška u molitvi i uvijek otvoreni za savjet, tada je to neprocjenjivo. Da nema mojih roditelja, braće i sestara možda se nikada ni ne bih odlučio otvoriti obrt. Zato sam i danas Bogu zahvalan što mi je preko njih poslao poruku što mi je činiti.
Zabrinjava li te današnja neizvjesna obrtnička i poduzetnička situacija?
Ne mogu reći da katkad nisam zabrinut, ali ne brinem se tjeskobno jer takva briga nije od Boga. Obrt je još uvijek u razvoju, probijam se na tržište i potrebne su mi dobre reklame, promocije. Posebno sad kad je sve nestabilno zbog novonastale situacije s COVID-om.
Uzdam se u Boga, Njegovu Providnost i znam da će mi pomoći da u ovim neizvjesnim vremenima uspijem opstati. Sve što radim, radim na slavu Božju i neka bude Njegova volja kako će se dalje moj posao odvijati.
Koje i kakve sve radove izrađuješ u svojoj radionici? Koji su ti radovi najdraži?
Sve izrađujem od prirodnog kamena, a u ponudi imam četiri vrste kamena: s Brača, iz Trogira, Makedonije i Italije.
Izrađujem križeve za zid, križeve s postoljem (za stol, vitrine), srca s postoljem raznih oblika, krstionice za zid za kuće i kapelice, Višeslavovu krstionicu za stol (idealno za blagoslovljenu vodu tijekom blagoslova kuće), razne natpise koji se mogu postaviti na ulaz u dom ili vikendice, svijećnjake za lučice, adventske vijence za lučice, gravirane likove svetaca i blaženika u kamenoj ploči, kutijice za nakit, privjeske za ključeve, narukvice, lančiće. Izrađujem zapravo sve čega se ljudi dosjete. Oni mi pošalju sliku ili skicu rada koji bi željeli u kamenu ili od kamena i ja im to izradim. Dakako, ne izrađujem neprikladne motive koji nisu u svezi s Bogom ili u nekoj ljubavnoj tematici jer ne želim trošiti svoj dar koji mi je Bog darovao na neke neprikladne motive koji nisu u skladu s kršćanskim životom. Nemam posebnih favorita. Svaki rad mi je podjednako dragocjen i sve izrađujem s ljubavlju, pažnjom, preciznošću. U svaki rad unesem dio sebe!
Kakvim se alatom pretežito koristiš i zašto?
Svaki je rad unikatan, izrađen ručnim i ručnim električnim alatom. Sve alate koristim gotovo podjednako. Za rezanje koristim brusilicu s dijamantnom reznom pločom, a ako je nešto sitno ili je potrebno detaljno ugravirati, koristim mini brusilicu s posebnim dijamantnim nastavcima. Za bušenje rupa koristim borere za kamen, a sam kamen poliram brusilicom s brusevima za kamen. Za sve ostale radnje koristim ručni alat kakav se koristio i prije mnogo godina, kao, npr., dlijeto, špica, gradina, macola, piket, zubatka te bučarda. S takvim alatima radim neke vrste križeva, svijećnjaka, srca, slova ili pletera. Ne radim s velikim strojevima kao što su CNC i tokarski strojevi na kojima se serijski u velikim količinama proizvode neki slični radovi, jer strojevi nikada neće i ne mogu zamijeniti čovjeka. Istina, strojevi mogu napraviti količinski mnogo radova, ali su oni mrtvi. Svaki rad koji izradim, prođe kroz moje ruke i u svaki rad unesem cijeloga sebe, svoju ljubav i emocije. U svaki komadić svojeg djela kojeg izradim na neki način unesem život.
Kako, ukratko, izgleda jedan tvoj radni dan?
Ujutro se probudim oko 6-7 sati, nakon čega pročitam ulomak iz Biblije te se pomolim. Zatim idem u radionicu te krećem u izradu radova koje sam si dan prije skicirao ili pripremio. Posebice volim ljetno doba jer sam tada više u mogućnosti raditi na otvorenom. Tijekom rada volim slušati duhovnu glazbu domaćih i stranih autora. Pauzu si uzimam oko podneva za ručak i mali odmor kako bih kasnije mogao neumorno nastaviti raditi, jer ovakva vrsta posla zahtijeva veliku preciznost i predanost. Uglavnom radim do 16 sati, no katkad ostajem i duže, ovisno o količini posla i vrsti radova. Ovaj posao je dosta spor jer sve izrađujem ručno i želim da sve ispadne najbolje moguće. Također zahtijeva veliku preciznost i odmorne oči za svaki mali detalj koji mora biti uklesan. Ja od sebe dajem sve najbolje, a Bogu prepuštam rezultat. Upravo zbog toga mi nije teško ostati u radionici i cijeli dan jer svaki rad je rezultat moje upornosti i marljivosti i svaki od njih me naposljetku posebno obraduje. Sretan sam jer radim posao koji zaista volim.
Kako ljudi reagiraju na tvoje radove?
Ljudima se uvijek dopadne nešto novo, kreativno, inovativno, što dosad nisu vidjeli na tržištu. Ja izrađujem sve unikatne radove i većina ljudi cijeni i prepoznaje takav proizvod. Dobio sam jednu ponudu za izradu lančića na serijski način (na stroju), no morao sam odbiti jer to nije u mom interesu i ne mislim mijenjati način izrade svojih radova. Imam nekoliko stalnih mušterija od kojih dobivam razne ideje u vezi s prigodnim poklonima za rođendane, raznim natpisima po želji i slično. Mnogi ljudi me svojim pozitivnim komentarima još više potiču da napredujem u svome poslu i da usavršavam svoj zanat. Njihova promocija mojih radova na društvenim mrežama, usmenim putem ili raznim preporukama mi uvelike pomaže u probijanju na veće tržište. Još je dug put preda mnom, no uz Božju pomoć i ljudsku dobrotu vjerujem da ću uspjeti!
U posljednje vrijeme imaš jako mnogo izložaba svojih radova. Gdje si sve predstavio svoje radove i gdje ih sve namjeravaš predstavljati u bližoj budućnosti?
Imao sam mnogo izložaba u crkvama. Najviše sam bio u Zagrebu i njegovoj okolici, zatim u Zadru, Rovanjskoj, Karlovcu i župama po Zagorju. Moje radove možete pronaći i u suvenirnicama Verbuma te Kršćanske sadašnjosti u Zagrebu na Kaptolu. Gdje ću dalje izlagati svoje radove, ovisi o Božjoj Providnosti. Njegovom Providnošću uspio sam organizirati izložbe u svakoj župi dosad. Tako se i dalje pouzdajem u Njega i molim Ga da mi i dalje pomaže u pronalaženju župa za izlaganje svojih radova, no isto Ga tako molim i za tržište izvan Hrvatske. Velika mi je želja plasirati radove u Međugorje, ali i diljem Europe i šire. Vjerujem da će se mnogim ljudima svidjeti ovakva vrsta radova, samo trebam „vjetar u leđa“.
Mnogi tvoji radovi sadrže upravo vjerske motive. Koliko je tebi osobno važna vjera?
Od samog početka, kada mi je ovo još bio hobi, izrađivao sam pretežito križeve i radove vjerskih motiva. Vjera mi je u životu veoma važna i to je još jedan razlog zašto sam otvorio obrt – moja ljubav prema Bogu. Bog me s 18 godina snažno dotaknuo i od tada sam Ga pustio u svoj život i počeo me je mijenjati. Vjerujem da je Bog želio da postanem klesar da Ga preko svojih radova proslavljam, da Ga tako dajem drugima i da preko tih radova On dođe u mnoge domove gdje Boga možda i nema. Više ne mogu zamisliti život bez molitve, bez Boga. Katkad je i teško jer nailazim na kušnje, ali uvijek imam pored sebe Isusa na kojeg se oslonim kada mislim da više ne mogu i kada nemam snage. U Njegovom naručju se odmaram, On mi daje snage da dalje hodam korak po korak prema Njemu.
Jako volim duhovne pjesme i one su mi sastavni dio života. Sveti Benedikt je rekao: „Radi i moli.‟ Pošto se ne mogu uvijek koncentrirati na molitvu tijekom klesanja, zamijenim je duhovnim pjesmama koje me ispune i daju snage za daljnji rad. Kako kaže sv. Augustin: „Tko pjeva, dvostruko moli.“ U našoj obitelji se uvijek moli, a to nije samo ljepota molitve, nego i živa potreba. Tako da svjedočimo snagu zajedničke molitve gdje svatko od nas moli svojim riječima uz vodstvo Duha Svetoga. Navečer imamo molitvu krunice u kojoj zahvaljujemo Gospodinu za sve što smo primili u tom danu i molimo Majku Mariju da nas štiti, moli s nama i za nas i da nas zagovara kod našeg nebeskog Oca, našeg Tatice. Vjerujem da naše zajedničke molitve meni pomažu da budem bolja osoba i da su pokretač u mome životu za blagoslove koje mi Bog daje. Tako imam bolje vodstvo Duha Svetoga i jasniju sliku što trebam činiti i u svome radu. Mogu zaista posvjedočiti kako mi je Duh Sveti nebrojeno puta pomogao u izradi novih radova, kako kod crtanja, tako i kod zahtjevnijih pothvata.
Koje sve usluge nudiš ljudima pomoću svog obrta?
Izrađujem radove po narudžbi, poklone uz zahvalnice, za sve vrste događanja (vjenčanja, krštenja, krizme, prve pričesti i razne obljetnice). Također izrađujem natpise na nadgrobnim spomenicima. Šaljem radove diljem svijeta. Tko god nešto zatreba, može mu se isporučiti.
Kako te mogu kontaktirati oni koje zanima tvoj rad i koji bi željeli koji predmet izrađen po narudžbi?
Sve dodatne informacije možete naći na mojoj Facebook i Instagram stranici „Od kamena do znamena‟ i putem iste me kontaktirati. Tamo možete također pratiti kada ću imati daljnje izložbe po župama te vidjeti neke od noviteta koje izrađujem.
Također sam otvoren za posjete u vlastitoj radionici (Lug Zabočki 70, Zabok) prilikom kojih imate priliku i uživo vidjeti (pa i sami isprobati) postupak izrade određenog rada te pristup vlastitoj zbirci radova u kojoj ćete mnogo lakše odabrati svoj željeni proizvod. Moj kontakt broj: 091 360 7879.
Dragi Luka, hvala ti na tvojim iscrpnim i poticajnim odgovorima. Želimo ti puno uspjeha i blagoslova u tvome radu.
Hvala Vama, dragi Krunoslave, na ovoj jedinstvenoj prilici da posvjedočim čitateljima nešto više o svom obrtu i tako potičem ljude na prepoznavanje prave vrijednosti kamena te ručne izrade unikatnih radova. Neka vas Gospodin blagoslovi i Majka Marija zagovara i čuva.
Razgovor vodio: Krunoslav Puškar
Foto: arhiva s FB stranice „Od kamena do znamena‟
