Doista, srcem vjerovati opravdava,
a ustima ispovijedati spasava.
Rimljanima 10, 10
Kada bi netko izmjerio put od Zemlje do nama najbliže galaksije, vjerujem da to ne bi bilo predugo. Kada bi netko pak izmjerio put od te najbliže galaksije do one najdalje, siguran sam da ni ta udaljenost ne bi bila preduga. Što hoću reći? Najdulji put nije onaj koji se mjeri u kilometrima, nego onaj koji se može izmjeriti od uma do srca. To je svima nama najkraći, a ujedno i najdulji put.
Što pak pod time mislim? Naime, lako je vjerovati da postoji Bog, no vjerujem li Mu ja uopće? Bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji Ga traže. Da, vjera nije ono što vidimo, vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Vjera je kad se ono što znamo spusti u srce i postane ono što vjerujemo. Sve dok naša vjera ne prevali taj put od uma do srca, ponavljaj svome Ocu ove riječi: Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!
Hebrejima 11, 1; Hebrejima 11, 6; Marko 9, 24
Nebeski Oče, hvala Ti na Tvojoj strpljivosti s nama. Hvala Ti što nam na sve moguće načine pomažeš da ono što smo primili zaista i urodi plodom. Molim Te, pusti svoje korijenje u moje srce kako bi ono što znam postalo ono što vjerujem. Amen.
Foto: Unsplash
