Kad bismo mogli zastati na trenutak i duboko promisliti o tome što zapravo znači biti Kristov učenik, vjerojatno bismo ostali u tišini daleko duže nego što smo navikli. Evanđelje pete vazmene nedjelje podsjeća nas da biti učenik nije samo pitanje vjerovanja ili pridržavanja pravila, već nešto mnogo veće – to je pitanje ljubavi.
Ljubav, ta jednostavna riječ od svega pet slova, toliko često ponavljana, ali rijetko dovoljno duboko shvaćena. Isus nam jasno govori: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ Nije rekao da će nas prepoznavati po savršenstvu ili po znanju. Nije rekao da će nas poznavati po bogatstvu ili po tome koliko smo puta došli u crkvu. Nego – po ljubavi.
Ali pitanje je kakva je to ljubav koju Isus od nas traži? Je li to ljubav iz filmova i pjesama, ona slatka, romantična, koja brzo dođe i još brže nestane? Ili je to možda ljubav koja traje dok nam se sviđa, dok nam je lako, dok nas ništa ne košta? Sigurno nije. Isus govori o ljubavi koja je zahtjevna, ljubavi koja ide do kraja, koja traži žrtvu, strpljivost i tiho herojstvo svakodnevice.
Isusova ljubav je ona koja pere noge učenicima, koja oprašta neprijateljima, koja grli izgubljene i ranjene, ona ljubav koja ne pita za cijenu i koja nikada ne računa koliko je dala, a koliko dobila zauzvrat. Upravo tu ljubav Isus danas stavlja pred nas kao znak raspoznavanja svojih učenika.
Zastanimo i zamislimo, barem na trenutak, kakav bi bio svijet da ovu ljubav uistinu živimo svaki dan. Zamislimo svoje obitelji, naše zajednice, naša radna mjesta, gradove i sela u kojima se ljubav očituje u svakom našem postupku. Kako bi izgledale naše riječi, naša djela, naše odluke? Koliko bi više bilo oproštenja, strpljenja, suosjećanja, koliko manje gorčine, ljutnje, ogovaranja? Zamislimo svijet koji bi se zaista mogao promijeniti jednim jednostavnim korakom – da svaki od nas odluči voljeti poput Krista.
Naravno, netko bi mogao reći da je to nemoguće, da je prezahtjevno, preveliki zadatak za nas obične ljude. No Isus nije ostavio ovu zapovijed nekim savršenim ljudima, nego baš nama, ljudima kakvi jesmo – nesavršeni, često umorni, ponekad zbunjeni i izgubljeni. Zapovijed ljubavi je upravo za nas koji padamo i dižemo se, koji ponekad sumnjamo, ali nastavljamo vjerovati, jer nas upravo ta Kristova ljubav podiže i usmjerava.
Kristova ljubav nije obećanje bez boli, nije jamstvo da će sve uvijek biti lako ili bez patnje. Naprotiv, to je ljubav koja prihvaća križ, ali zna da križ nije kraj puta nego tek most prema uskrsnuću. Mi kao učenici pozvani smo slijediti upravo taj put – put ljubavi koja prolazi kroz tamu prema svjetlu, kroz smrt prema životu.
Ako se u našim očima i djelima vidi ta ljubav, ljudi će zaista moći reći: „Vidi kako ljube jedni druge!“ Tada ćemo ispuniti ono što nam je Krist ostavio kao najdragocjenije nasljeđe, a naš život neće biti samo niz običnih dana, već pravo, autentično svjedočanstvo Božje prisutnosti među nama. Ljubiti kao Krist nije laka, ali je jedina istinski vrijedna odluka koju možemo donijeti.
Izvor: sv-antun.hr
Foto: Unsplash
