Možda je tvojoj supruzi bio užasan dan na poslu pa se slomila čim je došla kući. Ili je tvoju majku preplavila tuga dok se prisjećala preminulog oca. Ili se tvoj inače smireni prijatelj raspao nakon što ga je djevojka ostavila.
Komunikacija s nekim tko je tužan i povrijeđen može biti neugodna; želiš biti uz njega, pokazati empatiju i ojačati odnos, ali teško je znati kako se ponašati i što reći. Mnogi na kraju samo nespretno sjede, tapšu po leđima i govore: „Bit će dobro.”
Mnogi ljudi s tim imaju problema, što pokazuje i velik broj upita na ovu temu.
Iako sam mislio da se i sam dobro snalazim u takvim situacijama, htio sam vidjeti postoje li konkretna istraživanja o najboljim pristupima. Naišao sam na korisne savjete dr. Johna Gottmana, profesora psihologije i jednog od vodećih stručnjaka za odnose. U nastavku su njegovi savjeti, kao i iskustva iz prakse, o tome kako utješiti nekoga u teškom trenutku.
Kako utješiti nekoga tko je tužan ili plače
„Posvijesti” njihove osjećaje. Jedna od najtežih stvari kod tješenja jest osjećaj da ne znaš što reći. No većina ljudi zapravo ne traži savjet ili mudre riječi — najviše im znači osjećaj da ih netko razumije i da nisu sami. Gottman to naziva „svjedočenjem” nečije patnje.
Započni tako da opišeš što vidiš i osjećaš:
„Vidim da ti je jako teško.”
„Žao mi je što toliko patiš.”
Zatim potvrdi da slušaš tako da ponoviš njihovu priču vlastitim riječima.
Ako, primjerice, netko kaže: „Šef mi je rekao da nisam za ovaj posao i da ću dobiti otkaz ako još jednom pogriješim.”
Možeš odgovoriti: „Zvuči kao da si uznemiren jer misliš da ne radiš dovoljno dobro i bojiš se da ćeš izgubiti posao. Jesam li dobro shvatio?”
Potvrdi da njihovi osjećaji imaju smisla. Važno je ne samo pokazati da ih čuješ, nego i da razumiješ njihove osjećaje.
Naprimjer: „Naravno da si slomljen. I meni je bilo jako teško nakon prekida.”
Pritom pazi da razgovor ne preusmjeriš na sebe. Ukratko spomeni vlastito iskustvo ako pomaže, ali fokus zadrži na drugoj osobi.
Ako nemaš slično iskustvo, možeš reći: „Nisam to osobno doživio, ali razumijem zašto se tako osjećaš.”
Pokaži razumijevanje i potakni osobu da se otvori. I kada ljudi žele savjet, obično najprije trebaju iznijeti svoje osjećaje. Zato nemoj odmah nuditi rješenja — slušaj.
Tvoj zadatak nije govoriti, nego pomoći drugoj osobi da govori. Postavljaj otvorena pitanja poput:
„Reci mi što se dogodilo.”
„Što te najviše muči?”
„Kako si se počeo tako osjećati?”
„Što te najviše brine?”
„Pomozi mi da bolje razumijem što osjećaš.”
Izbjegavaj pitanja „zašto”, jer mogu zvučati kao kritika. Umjesto: „Zašto tako razmišljaš?” bolje je reći: „Što te navelo na to razmišljanje?”
Cilj je pomoći osobi da bolje razumije vlastite osjećaje. Često će sama doći do rješenja ili će joj jednostavno biti lakše nakon što se izjadala.
Nemoj umanjivati njihovu bol
Prirodno je pokušati razvedriti nekoga šalom ili reći da „nije to ništa”, ali to ne pomaže. Ono što tebi djeluje beznačajno, drugoj osobi može biti jako važno.
Umjesto da umanjuješ problem, „prođi” kroz njega zajedno s tom osobom.
Ako ipak misliš da su njihovi zaključci pretjerani, možeš nježno pitati: „Postoji li nešto što bi moglo pokazati drugačiju sliku?” i tek onda, uz dopuštenje, ponuditi drugačiju perspektivu.
Ponudi fizički kontakt ako je primjeren. Ponekad ljudi ne žele razgovarati — samo žele blizinu.
Razina fizičkog kontakta treba odgovarati vašem odnosu: ako se inače ne grlite, dovoljno je staviti ruku na rame; ako ste bliski, zagrljaj je prirodan, a u u intimnim odnosima može pomoći i nježno privijanje.
Važno je pratiti reakcije druge osobe i pustiti nju da vodi.
Također, pazi na kontekst — u nekim situacijama fizička bliskost može poslati pogrešnu poruku, osobito ako su osjećaji komplicirani ili jednostrani. Cilj svega ovoga nije „popraviti” problem, nego biti uz osobu, pokazati razumijevanje i pružiti joj prostor da se osjeti viđenom i shvaćenom.
Izvor: artofmanliness.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
