Tri su osobe, no jedan je Bog. Te tri osobe nisu zasebna božanstva. Majka, otac i dijete su tri osobe, tri jedinke. No s Bogom je drukčije.
Važno je inzistirati na istini, koja osim što je razumijemo razumom, zahtijeva da se pridržavamo nauka. Kada govorimo o Bogu, kada kažemo da vjerujemo u njega, kada molimo, radi se o trima osobama: Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Slavimo sve tri osobe s jednakom slavom i hvalom. Nijedan od njih nije važniji ili više božanstvo od drugih. Zato je važno razgovarati o svakoj božanskoj osobi s djetetom. Naravno da se uvijek radi o jednome Bogu, no dobro je biti upoznat s trima osobama.
Naime, roditelj, kateheta, ili druga osoba koja objašnjava otajstvo djetetu može se poslužiti trima svijećama (po mogućnosti različitih boja), koje će predstavljati svaku božansku osobu. U primjeru koji oni navode, koriste bijelu svijeću koja predstavlja Boga Oca te ga asociraju uz čistoću, Stvoritelja, ljubičastu svijeću za Boga Sina, koji je Kralj, a ljubičasta je “kraljevska boja”, a žuta simbolizira Duha Svetog, koji rasvjetljuje, koji donosi svijetlo. Zatim se zapali svaku svijeću zasebno, govoreći o tome kako poznajemo svaku božansku osobu zasebno. No, nakon toga, kateheta pridružuje svaku svijeću kako bi gorjele istim plamenom te se sjajniji, topliji plamen razbukta.
O važnosti govora o svakoj božanskoj osobi pojedinačno svjedoči iskustvo jedne djevojčice koja, kako piše Aleteia, nije znala da je Duh Sveti također Bog. Budući da ga se rjeđe spominjalo, rjeđe bi mu se molila nego Ocu i Sinu te ga je smatrala nekim sekundarnim božanstvom, kao neki sluga Božji.
Iz istog razloga, valja biti jasan kada se razgovara s djecom. Neki pojmovi, iako točni, mogu biti nejasni ili dvosmisleni za neko dijete. Primjerice, kada se razgovara o odnosu Isusa i Duha Svetog, treba pripaziti da djetetu bude jasno kako Duh Sveti nije inferioran Isusu, ili ista božanska osoba kao Isus. Isto je s objašnjavanjem imena “Sin Božji”. Djetetu je bitno objasniti kako je Isus ujedno i Sin, ali i Bog. On jedno s Ocem i Duhom Svetim. Djeca često zamišljaju Boga kao jednu osobu, kao Oca. No taj Otac ima Sina, Isusa, koji je utjelovljen po Duhu Svetom. Naravno, djeca ne mogu u potpunosti shvatiti otajstvo Presvetog Trojstva – teško je i za odrasle! No to nije razlog da se istinu banalizira.
Štoviše, kada razmatramo o otajstvu, Bog nam nije rekao da napustimo svoju inteligenciju i da odustanemo. Upravo suprotno – Bog je dao čovjeku pamet kako bi ga iskoristio i razvijao na svim poljima. Stoga treba koristiti svoju pamet u poniznosti, priznajući i svoja ograničenja. Bog nam poručuje da imamo vjeru. Ta nam vjera omogućuje da vidimo istine koje se ne mogu objasniti pukom inteligencijom.
Ako u susretu s ovim otajstvom govorimo: „To je nemoguće. Ne može to postojati. Smiješno je”, ostajemo ograničeni unutar svoje ograničene inteligencije. No, ako netko vjeruje, prihvaća jednu nadnaravnu stvarnost, onda zaista može ući u otajstvo. Kroz vjeru imamo uvid u Presveto Trojstvo, promišljajući o njemu dok iščekujemo dan kada ćemo ga susresti licem u lice. Razmatrajući o Presvetom Trojstvu uviđamo da je Bog ljubav: Otac koji ljubi Sina te se iz te ljubavi izljeva Duh Sveti.
Nije dovoljno reći djeci kako postoji jedan Bog u tri božanske osobe, već se mora nadodati kako postoje tri božanske osobe koje se međusobno ljube. Značenje Presvetog Trojstva jest beskonačna ljubav koja neprestano teče između triju božanskih osoba.
Izvor: aleteia.org
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
