Ne, ovo nije još jedan klasičan kršćanski film, ali ne znači da ga ne treba pogledati. Štoviše, u ovom filmu će se naći poneka scena izrugivanja kršćanstva. No, za onog koji želi naći dublju poruku, ništa novo, zar ne?
Muž i žena, točnije cijela obitelj odlaze živjeti u šumu i tamo započeti novi život. Razlog je vrlo jednostavan: ženina psihička bolest i luda vjera da će depresija i anskioznost proći kroz boravak na zelenilu. Ishod? Njezino samoubojstvo.
Pa ipak, unatoč plemenitoj želji roditelja da za svoju djecu priušte najbolje što se može u takvim okolnostima (što oni bez sumnje i rade), nedostaje ljubavi. Prikaz je ovo o još jednom „roditeljskom forsanju“ znanja nauštrub poštivanja dječje volje i privatnosti.
To „forsanje“ dovelo je u jednom trenutku do kraha. Nakon sahrane, ženin otac svim snagama želi oduzeti djecu i pobrinuti se za njih na adekvatan način. Je li u tome uspio i što se dogodilo? Za odgovor na to pitanje, pogledajte film.
No, imajte na umu, ovo je prije svega priča o ocu koji nije uspio. O ocu koji je promašio bit očinstva, ali i priča o ocu koji je priznao da je pogriješio. Kad se malo zastane i bolje promisli, to i je važno, jel’da?
Rijetki su oni roditelji koji dopuste čuti kritiku. Rijetki su oni koji znaju da jednostavno – ne znaju. Oh, koliko nam svima nedostaje poniznosti…
