Sveti John Henry Newman, engleski svećenik, teolog, kardinal i književnik, rođen je 21. veljače 1801. u Londonu, kao najstariji od sedmero djece bankara Johna Newmana i Jemime Fourdrinier.
Teologiju je studirao na Oxfordu, a za anglikanskog svećenika zaređen je 1825. Služio je kao sveučilišni vikar i propovjednik (1828. – 1843.). Istaknuo se 1833. kao jedan od glavnih predstavnika oxfordskoga pokreta, a svoje ideje o obnovi Anglikanske crkve izložio je u Traktatima za vremenska razdoblja (1833.). Kritizirao je stanje u Anglikanskoj crkvi i zahtijevao definiranje temeljnih odrednica njezina nauka.
Newman je dokazivao da nauk Katoličke crkve definiran na Tridentskom koncilu nije nužno u suprotnosti s Trideset devet članaka Anglikanske crkve te da se identitet kršćanskoga nauka i temeljnih načela vjere zadržao u nauku Katoličke crkve. Oxfordski pokret završio je Newmanovim obraćenjem na katolicizam (1845.). Nakon studija i svećeničkoga ređenja u Rimu (1847.) vratio se u Englesku, gdje je osnovao dva oratorija, u Londonu i Birminghamu, u kojem se i nastanio. Bio je prvi rektor novoosnovanoga Katoličkoga sveučilišta u Dublinu (1854. – 58.).
Često je dolazio u sukob s konzervativnim katolicima koji su mu zamjerali na liberalnim nazorima. Papa Leon XIII. pružio mu je potporu i promaknuo ga u kardinala 1879. U svojoj se anglikanskoj fazi Newman zauzimao za reformu Anglikanske crkve, a u katoličkoj (od 1845.) za otvaranje kršćanstva prema modernoj kulturi i drugim vjerama (ekumenizam).
Bio je vrstan propovjednik i mislilac koji je iznimnom moći argumentacije branio svoje teze i stajališta te utjecao i na one koji se s njim nisu slagali. Privukao je mnoge obraćenike u krilo Katoličke Crkve. Njegovo cjelokupno djelo (propovijedi, rasprave, romani i duhovne pjesme) osim dubokog vjerskog obilježja koje svjedoči o razvoju suvremenoga katolicizma, zbog vrsnoće stila ima i visoku umjetničku vrijednost.
John Henry Newman bio je jedan od najjačih stilista svoga vremena. Pravim književnim remek-djelom smatra se njegova autobiografija Apologija vlastita života (1864.), u kojoj opisuje vlastiti duhovni razvoj i obraćenje. Od ostalih djela ističu se zbirke pjesama Apostolska lira (1836.) i Gerontijev san (1865.), dva anonimno objavljena romana, Gubitak i dobitak (1848.) i Kalista (1856.), Esej o razvoju kršćanskoga nauka (1845.) te rasprava Gramatika prihvaćanja (1870.).
Istinski velikan engleske Crkve, preminuo je na današnji dan, 11. kolovoza 1890., u Birminghamu. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 19. rujna 2010. u Birminghamu, prigodom posjeta Velikoj Britaniji, a papa Franjo svetim 13. listopada 2019. u Vatikanu.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
