Lino Maupas, franjevac, rođen je u Splitu u Dalmaciji 30. kolovoza 1866., a umro je u tvornici tjestenine Barilla u Parmi 14. svibnja 1924. godine.
Otac Giovanni Maupas potjecao je iz ugledne francuske plemićke obitelji te je želio da mu sin postane odvjetnik, no Lino je odabrao redovnički život. Njegova majka Rosa Marini iz Avezzana bila je poznata glumica. Od nje je naslijedio bogat unutarnji život, ljubav prema svim stvorenjima i dar da u svakom čovjeku prepozna dobrotu koja se krije ispod površine.
Novicijat je završio u Fucecchiju, nakon čega je neko vrijeme živio u Albaniji. Potom je otišao u Bolognu, ponajprije radi liječenja vida, gdje je podvrgnut operaciji oka.
U Parmu je stigao 18. lipnja 1893. Isprva je bio kapelan u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije (Santissima Annunziata), a zatim kapelan u Odgojnom zavodu Lambruschini (Riformatorio Lambruschini della Certosa) u Ulici Mantova.
Parma je u to vrijeme bila siromašan i nemiran grad. U pojedinim četvrtima harale su buhe i tuberkuloza, a ondje su se nalazila i skrovišta odmetnika te gostionice na lošem glasu koje su posjećivali svadljivi i nasilni ljudi. Ocu Linu dodijeljena je ćelija broj 38 u samostanu uz crkvu Navještenja.
Od toga trenutka započeo je njegov ustrajan i predan rad među siromašnima, neukima, djecom i svima koji su živjeli na rubu društva i bili lišeni dostojanstvenih životnih uvjeta.
Godine 1898. izbila je pobuna siromašnih koja je postajala sve žešća te je kulminirala 1907., kada je otac Lino uspio spasiti svoju crkvu od razjarene svjetine. Ipak, najveću ljubav i zahvalnost stekao je kao zatvorski kapelan, osobito među ljudima koji su tijekom godina izgubili nadu i zaboravili što znači biti voljen. Kasnije je imenovan kapelanom zajednice Lambruschini te je iz samostana premješten u zatvor.
Nikada se nije žalio. Neprestano se odricao hrane i sna, a takav ga je način života prerano iscrpio i ostario. U posljednjim godinama života više nije imao snage popeti se stubama do svoje ćelije pa bi često zaspao na podu crkve.
Preminuo je 14. svibnja 1924. u tvornici tjestenine Barilla, gdje je upravo molio upravu da zaposli jednoga mladića u potrebi.
U njegovu džepu pronađena je sva njegova zemaljska imovina: pregršt krušnih mrvica.
Dana 25. srpnja 1942. u Biskupskoj kuriji u Parmi započeo je postupak za njegovo proglašenje blaženim, dok kip oca Lina na groblju Villetta i danas neprestano posjećuju vjernici koji mole za čudesne zagovore.
Izvor: parmaitaly.com
Prijevod: M. Đ.
