Današnji je slavljenik sveti Medard (Medardus, francuski Médard ili Méard), biskup Noyona. Rodio se oko 457. u malom selu Salencyju (departman Oise, Pikardija) kao sin plemićke obitelji. Otac mu je bio franačkog, a majka galsko-rimskog podrijetla. Školovao se u Vermandu i Tournaiu.
Već kao mlad posjedovao je dar prorokovanja pa je svom prijatelju Eleuteriju prorekao da će postati biskup u Tournaiu i to se obistinilo. Pobožan i mudar mladić, s 33 godine postao je biskupom Vermanda u Pikardiji, ali je 531. sjedište biskupije premjestio u Noyon (danas departman Oise). Godine 532. postao je i biskupom Tournaia (danas Belgija) i ujedinio dvije biskupije. Kao biskup i misionar u Flandriji činio je mnoga čudesa i junak je brojnih legendi. Živio je s motom: “Protiv svakog zla treba dobrotom!”
Događalo se da su razbojnici uhvaćeni nakon krađe, pa su dovedeni pred Medarda, a on bi ih pustio s plijenom. O tome postoje mnoge legende, na primjer o kradljivcu grožda u Medardovom vinogradu, kojeg je dobri biskup pustio, ali ovaj nije mogao ni znao izaći iz vinograda. Ili o lopovu koji je Medardu ukrao kravu, ispunio zvono na kravinom vratu travom, ali zvono je ipak zvonilo i uzbunilo Medarda i njegove susjede. Ili o tatu koji je htio ukrasti Medardovu košnicu s pčelama pa su ga pčele izbole, sve dok mu sveti biskup nije pritekao u pomoć.
Preminuo je na današnji dan, 8. lipnja 545., u Noyonu. Franački kralj Chlothar I. dao ga je pokopati u kraljevskom gradu Soissonsu, a iznad njegovog groba podignuta je slavna benediktinska opatija koja nosi njegovo ime. Prema pučkom vjerovanju ako na Medardovo pada kiša, bit će kišovito 40 dana: “Sveti Medard što nam daje, 40 dana traje”.
Legenda govori da ga je jednom kao dječaka od kiše zaštitio orao svojim krilima pa ga umjetnici često prikazuju s orlom iznad glave. Zazivaju ga kod lošeg vremena, potrebe za kišom, utamničenja, neplodnosti, zubobolje, a zaštitnik je seljaka, vinogradara, pivara, zatvorenika, kišobranara, dobrih žetvi i dobrog vremena te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
