Odgovor je dao fra Marin Mikulić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, trenutno na službi župnog vikara u Međugorju.
Na početku je kazao kako su to kratke molitve koje nekad izreknemo spontano, a neke smo naučili pa ih u danu znamo često puta ponavljati.
„Čovjek nekad nešto počne raditi pa onda kaže: ‘E bože, pomozi mi’, ili: ‘Bože, daj mi snage’… To su neke naše spontane molitve u trenutku nekoga rada. Ili recimo ako počinjemo rad često se puta znamo prekrižiti i reći: ‘Bože, u pomoć priteci’ i to su te neke kratke molitve, ali imaju i neke koje su već odavno ustalile, koje su ljudi naučili i znaju ih često ponavljati, neke od njih su: ‘Gospodin Isuse Kriste, smiluj se meni grešniku’, ‘Presveto Srce Isusove, uzdam se u tebe’, to su te neke molitve koje smo mi naučili. ‘Bog moj, sve moje’ je molitva koja se često ponavlja.
Čovjek je danas u tom nekom svijetu gdje je stalna strka, zbrka gdje se puno ‘trči’, gdje se puno radi… Jednostavno čovjek nekad i zaboravi normalno sjesti i pomoliti se, često puta znaju ljudi zazvati Boga upomoć iskoristivši te neke kratke molitve, čisto da se u danu malo sjete Gospodina, da ne prođe dan, a da se nisu sjetili Gospodina. Te strelovite molitve mi izgovaramo spontano, ali imamo one koje su većinom naši stari ljudi naučili pa su ih uvijek nekako kroz dan ponavljali dok su radili u polju”, kazao je fra Marin naglašavajući na kraju još jednom kako su to male kratke molitve koje često znamo izgovoriti, neke spontano, a neke su nam i naši stari prenijeli pa ih znamo često puta izgovoriti.
Izvor: radio-medjugorje.com
Foto: Unsplashed
