Zemni ostatci sv. Male Terezije, u relikvijaru pod staklom, izloženi su 1. listopada u Nacionalnom svetištu Bazilike Malog cvijeta u Royal Oaku, kod Detroita. Time je započelo putovanje Svetičinih relikvija po SAD-u koje će imati 40 postaja u 11 država.
Sveto misno slavlje tom prigodom u Nacionalnom svetištu Bazilike Malog cvijeta predvodio je nadbiskup Detroita mons. Edward Weisenburger uz kojega je bio čuvar svetišta vlč. John Bettin i nekolicina svećenika.
Privlačnost sv. Male Terezije
U okviru ovoga događaja, sudjeluje i više od 400 volontera koji pomažu osoblju svetišta kako bi se smjestili brojni hodočasnici koji će posjetiti svetište od 1. do 8. listopada.
Relikvije sv. Terezije putovat će SAD-om ove jeseni. Relikvijar koji sadrži neke od njezinih kostiju prvi put je iz Francuske stigao u SAD 1999. i privukao je više od milijun ljudi u 25 država. Relikvije su bile u Shrineu 1999. i dotaknulo ih je više od 75 000 hodočasnika u samo jednom danu.
„Sada, 25 godina kasnije, poseban je blagoslov što će relikvijar posjetiti SAD tijekom 100. obljetnice njezine kanonizacije i u Jubilarnoj godini Crkve“, rekao je koordinator putovanja relikvija po SAD-u, o. Donald Kinney, bosonogi karmelićanin koji službuje u Karmelskoj kući molitve u Kaliforniji.
O. Kinney je primijetio kako je i sama sv. Mala Terezija u svojoj autobiografiji Povijest jedne duše napisala: „Željela bih putovati po cijelom svijetu i propovijedati Evanđelje.“
„Svugdje je bilo veliko mnoštvo i veliki blagoslovi. Takvo kontinuirano svjetsko priznanje neviđeno je u povijesti Crkve. Sv. Terezija iz Lisieuxa i dalje je voljena kao ‘najveća svetica modernog doba’“, kazao je svećenik.
Sljedeće godine u BiH
Valja spomenuti kako je vrhbosanski nadbiskup metropolita Tomo Vukšić otkrio da će relikvije sv. Male Terezije sljedeće godine biti u Bosni i Hercegovini i to u dva karmelićanska samostana – sv. Ilije u Buškom jezeru (muškom) i Bezgrješne Kraljice Karmela u Sarajevu (ženskom) te u tri župe posvećene njoj: Skopaljska Gračanica (Vrhbosanska nadbiskupija), Presnače (Banjolučka biskupija) te Ledinac (Mostarsko-duvanjska biskupija).
Povijest svetačke duše
Rođena u Alençonu u Francuskoj 2. siječnja 1873., Thérèse Martin bila je kći Louisa Martina i Zélie Guérin. Kada je Zélie umrla, mlada Thérèse i njezina obitelj preselili su se u Lisieux u sjevernoj Francuskoj. Kada su njezine sestre ušle u Karmel u Lisieuxu, željela ih je slijediti, ali je odbijena zbog svoje mladosti. No tijekom audijencije kod pape Lava XIII. dobila je dopuštenje. U Karmel je ušla 1888. i dvije godine poslije položila redovničke zavjete.
Tijekom devet godina u Karmelu, na kraju ju je mučila sumnja. Unatoč tomu, žarko je pisala o svojoj ljubavi prema Bogu, slično karmelićanskim svecima Terezi Avilskoj i Ivanu od Križa. Preminula je od tuberkuloze 1897., u dobi od 24 godine. Njezine su susestre sakupile njezine spise, koji su od tada činili osnovu knjige Povijest jedne duše, koja je prevedena na brojne jezike i prodana u milijunskoj nakladi.
Izvor: nedjelja.ba
