Sveti Edmund Rich (Edmund iz Abingdona, Edmund iz Canterburyja), engleski svećenik i sveučilišni profesor, nadbiskup Canterburyja, rođen je oko 1175. u Abingdonu (danas Oxfordshire), u imućnoj i pobožnoj obitelji, kao najstariji sin trgovca Reynolda i njegove supruge Mabel. Prezime „Rich“ obitelj je dobila zbog očevog bogatstva.
Odgojen je u opatijskoj benediktinskoj školi u rodnom gradu. Njegov otac postao je redovnik, a dvije sestre, Margaret i Alice, redovnice. Školovao se u Oxfordu i Parizu, studirao filozofiju i teologiju. U Oxfordu je doživio viziju djeteta Isusa. Postao je svećenik, a na sveučilištu Oxford predavao je od 1219. do 1226. matematiku, filozofiju i teologiju.
Od 1222. kanonik i rizničar katedrale u Salisburyju (Wiltshire), glasoviti propovjednik i pisac, učen i pobožan, bio je na poticaj pape Honorija III. zagovornik i promicatelj Šestog križarskog rata (1227.). Papa Grgur IX. imenovao ga je 10. listopada 1233. nadbiskupom Canterburyja, a posvećen je 2. travnja 1234. Kao savjetnik kralja Henrika III. sudjelovao je u smirivanju žestokih sukoba među engleskim plemenitašima, kraljevoj ratifikaciji povelje Magna Charta (1237.) i u kraljevim pregovorima s Richardom iz Chichestera, Edmundovim kancelarom i prijateljem. Nadbiskup Edmund zaustavio je i građanski rat u Walesu. Putovao je u prosincu 1237. u Rim kako bi od Pape dobio privolu za svoje crkvene reforme, a vratio se u kolovozu 1238.
Asket i pokajnik, blage i milosrdne, ali odrješite naravi, suprotstavljao se mnogim zloupotrebama i kršenju prava Crkve od strane kralja Henrika III. i njegovih sljedbenika. Crkveni obnovitelj, zagovornik monaške i svećeničke dicipline, došao je u sukob s vlastitim svećenstvom, nekim samostanima, kraljem Henrikom III. i papinskim legatom, kardinalom Oddoneom iz Tonenga.
Razočaran, povukao se u ljeto 1240. u francusku cistercitsku opatiju Pontigny (danas departman Yonne, Bourgogne-Franche-Comté), u kojoj je utočište pronašao i njegov prethodnik sveti Thomas Becket. Po nekim izvorima, namjeravao je otputovati u Rim, a po drugima se želio vratiti u Englesku.
Razbolio se i preminuo 16. studenoga 1240. u domu augustinskog kanonika u naselju Soisy-Bouy (danas departman Seine-et-Marne, Île-de-France, sjeverna Francuska). Pokopan je u opatiji Pontigny, gdje se i danas čuvaju njegove relikvije. O svetom Edmundu kruže mnoge legende, a ubrzo nakon smrti počela su se na njegovom grobu zbivati mnoga čudesa. Zbog svojevrsnog progona i smrti u tuđini mnogi vjernici smatrali su ga mučenikom.
Svetim ga je 16. prosinca 1246. proglasio papa Inocent IV. Prvu kapelu u čast svetom Edmundu podigao je u Doveru njegov prijatelj, sveti Richard iz Chichestera. Edmundovo ime nose mnoge škole i fakulteti diljem Engleske i SAD. Zaštitnik je rodnog Abingdona i biskupije Portsmouth.
Život i djelo svetog Edmunda potaknuli su osnivanje kongregacije Društvo svetog Edmunda (Society of Saint Edmund), koju je 1843. u Pontignyju utemeljio francuski svećenik Jean-Baptiste Muard. Danas redovnici edmunditi uspješno djeluju u SAD-u (Saint Michael’s College, Vermont, afroameričke misije u Alabami).
Izvor: zupajastrebarsko.hr
