Skrivanje Židova, u okupiranoj Poljskoj od strane Njemačke, tijekom Drugog svjetskog nacisti su kažnjavali smrću. Ipak, nekoliko tisuća redovnica diljem zemlje, kao i svećenici i redovnici, skrivali su tisuće djece i odraslih, donoseći odluke koje su zahtijevale hrabrost, razboritost i duboku vjeru. Poljska 24. ožujka slavi nacionalni Dan sjećanja na Poljake koji su spašavali Židove pod njemačkom okupacijom, izvijestio je ekai.
Dan sjećanja i njegovo značenje
Dan sjećanja odnosi se na događaje iz 1944. u selu Markowi gdje su njemački okupatori pogubili cijelu obitelj Ulma – Józefa i Wiktoriju te njihovu sedmero djece, uključujući jedno čije je porod počeo tijekom strijeljanja, zajedno sa Židovima koje su skrivali. Ovaj zločin postao je jedan od najjačih simbola represije prema onima koji su pomagali Židovima u Poljskoj.
Dan sjećanje, međutim, ima širu dimenziju. Uključuje sjećanje na tisuće ljudi koji su u stvarnosti sustavnog terora donosili odluke koje su nadilazile uobičajeni osjećaj solidarnosti. To nije bilo samo suosjećanje, već i spremnost umrijeti za one koji se skrivaju.
Časne sestre suočene s realnostima okupacije
Unatoč prijetnji smrtnoj odmazdi mnoge ženske redovničke zajednice u Poljskoj pridružile su se spašavanju židovskog stanovništva.
Sestre su koristile svakodnevne aktivnosti svojih redovničkih kuća kao prostor za pomoć. Sirotišta, internati i vrtići postali su mjesta skrivanja gdje se mogla osigurati minimalna sigurnost. Pomoć je zahtijevala ne samo hrabrost, već i organizacijske vještine, disciplinu i apsolutnu diskreciju. Svaka pogreška mogla bi značiti razotkrivanje akcije spašavanja, a time i smrtnu presudu.
Svjedočanstvo Nazaretskih sestara
Sestre Svete obitelji iz Nazareta u Varšavi, u kući u ulici Czerniakowska, skrivale su židovske djevojke i provodile tajno podučavanje. Okupator je u Poljskoj zabranio obrazovanje.
Zajednicom je upravljala sestra Eutalia Jadwiga Wismont. Njezine odluke nisu se odnosile samo na prijem ljudi u potrebi, već i na organizaciju zajedničkog života na način koji ne izaziva sumnju.
Za spašavanje Židova posthumno joj je dodijeljeno odličje Pravednica među narodima od strane Memorijalnog centra Yad Vashem. Godine 2024. na zgradi samostana otkrivena je ploča koja govori o aktivnostima sestara tijekom rata čime se u gradu vraća sjećanje na te povijesne događaje.
Matilda Getter i sustav podrške
Kongregacija franjevki sestara Obitelji Marijine provodila je širok spektar aktivnosti. Pod vodstvom majke Matylde Getter organizirana je pomoć za 750 ljudi, uključujući više od 500 židovske djece u Varšavi i u gradovima nadomak Varšave.
Sestre su stvorile sustav podrške koji je uključivao ne samo pružanje skloništa, već i novog identiteta i dugotrajne skrbi. To je zahtijevalo suradnju između institucija i stalno premještanje djece u hitnim situacijama.
Majka Getter, također počašćena titulom Pravednice među narodima, ostaje jedna od najvažnijih osoba koje simboliziraju predanost vjerskih zajednica spašavanju Židova.
Pomoć diljem okupirane Poljske
Akcije poduzete u Varšavi bile su dio šireg fenomena koji je obuhvaćao cijelu zemlju. U tome su sudjelovale i druge redovničke zajednice uključujući Kćeri milosrđa, uršulinke, albertinke, felicijanke…
U mnogim gradovima i manjim naseljima, samostani su postajali utočišta i mjesta gdje se mogla dobiti materijalna i organizacijska pomoć. Opseg ove aktivnosti varirao je, ali zajednički nazivnik bila je spremnost na djelovanje unatoč riziku.
Dvije tisuće sestara pomagalo je Židove
Prema nalazima istraživača više od dvije tisuće časnih sestara iz desetaka zajednica sudjelovalo je u pomaganju Židovima. Njihova je aktivnost bila raspršena što je otežavalo njezinu potpunu dokumentaciju nakon rata.
Mreža spašavanja stvorena na ovaj način nije imala jedinstvenu strukturu već se temeljila na povjerenju, suradnji i brzom odgovoru na promjenu situacije. Zahvaljujući tome bilo je moguće sakriti ljude koji u drugim uvjetima ne bi imali šanse za preživljavanje.
Svjedočanstvo koje ostaje
Današnja komemoracija nije ograničena samo na prisjećanje na povijesne činjenice. Ukazuje na stavove rođene u teškim situacijama koje su zahtijevale dosljednost u djelovanju.
Povijest časnih sestara pokazuje kako ljubav prema bližnjemu može poprimiti oblik konkretnih odluka donesenih bez publiciteta. U takvim izborima otkriva se najzahtjevnija, a istovremeno i najpotpunija dimenzija ljubavi.
Poljsko svećenstvo i pomoć Židovima
Kao dio izdavaštva Centra za katoličko-židovske odnose „Abraham J. Heschel“ Katoličkog sveučilišta u Lublinu (KUL) objavljena je prva monografija na engleskom jeziku o pomoći koju je poljsko svećenstvo pružilo Židovima tijekom holokausta.
Izvor: ktabkbih.net
