Sveti Antim (Anthimus) iz Nikomedije, biskup i mučenik, živio je i djelovao u III. i IV. stoljeću. Bio je jedan od brojnih žrtava krvavog progona rimskog cara Dioklecijana, a po drugim izvorima progona cara Maksimina Daje.
Prema izvještaju crkvenog povjesničara Euzebija iz Cezareje, buknula je 24. veljače 303. u carskoj palači u Nikomediji (rimska pokrajina Bitinija, sjeverozapadna Mala Azija, danas Turska) strašna vatra. Vlastodršci su za požar, kao nekoć i Neron u Rimu, optužili kršćane kojih je u Nikomediji bilo mnogo. Stavljali su ih na muke, bacali pred divlje zvijer i žive ih palili. Po nekim izvorima u Nikomediji je bilo čak 20 tisuća mučenika. Razorena je i najveća kršćanska crkva. Nikomedijskom biskupu Antimu odrubljena je tada glava.
Antim je bio rodom iz Nikomedije i već se kao mladić isticao mnogim vrlinama. Kao biskup hrabrio je svete mučenike da ustraju u vjeri. Za vrijeme hajke na kršćane, sklonio se u malo selo Omanu. Progonitelji su poslali 20 vojnika da ga uhvate, ali Antim ih je najprije nahranio, a potom obratio i pokrstio. Zlotvori su ga kasnije ipak pronašli, odveli pred suca i podvrgli ga strašnim mukama. On je svoju vjernost Kristu dokazao i u najtežim trenucima. Hrabro je izdržao sve muke, a potom su mu odrubili glavu. Dogodilo se to godine 303., a po nekim izvorima 311. ili 312.
Na Antimovom grobu car Justinijan je kasnije sagradio raskošnu baziliku od zlata i mramora. O svetom Antimu je pisao i glasoviti bizantski pisac Simeon Metafrast iz X. ili XI. stoljeća, autor zbirke životopisa svetaca.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
