Polako se bližio izlazak iz zatvora. U zatvoreniku se sve više budio strah pred susretom s ukućanima. Hoće li me primiti? Ili će me prezreti i odbaciti?
Bojao se pravoga odgovora. Stoga odluči: zaboravit ću dom i svoje!
Jedva je odlučio ukrcati se na vlak. Putovanje ga je iscrpljivalo. Bojao se svakoga zavoja.
No potajno se ipak nadao da će ga toplo prihvatiti pa je napisao pismo: Na jabuku pred kućom objesite mi znak ako me niste odbacili – bijelu maramu koju ću moći vidjeti iz vlaka.
Kad je vlak stao i on došao pred kuću, na jabuci je ugledao tisuće marama!
Jabuka je cvala maramama oproštenja i radosne dobrodošlice!
Bruno Ferrero
Izvor: vjeronaucni-portal.com
