„Sam je, naime, Bog začetnik ženidbe (auctor matrimonii)“ (GS, 48) te ju je okrijepio posebnom milošću i usmjerio k dobru bračnih drugova te rađanju i odgajanju potomstva. Utemeljena u Božjoj ljubavi, ženidba je trajna zajednica života, a bitna svojstva ženidbe su „jednost i nerazrješivost, koja u kršćanskoj ženidbi zbog sakramenta zadobivaju posebnu čvrstoću“ (ZKP, kan. 1056). Ženidba nastaje zakonito očitovanom privolom između pravno sposobnih osoba,(Usp. ZKP, kan. 1057, § 1) a ženidbena je privola „čin volje kojim muška i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju (tradunt et accipiunt) da uspostave ženidbu“ (ZKP, kan. 1057, § 2).
Priprava za sakrament ženidbe
- Ukorijenjena u Božjoj ljubavi i ustanovljena kao nastavak ostvarenja Božjega djela spasenja, „ženidba je anamneza (spomenčin) otajstva stvaranja, otajstva saveza, otajstva Krista i Crkve, vazmenoga otajstva u svojoj cjelovitosti. Ženidba je tako i uzajamna prinosna žrtva (oblatio) puna odgovornosti i bračne vjernosti; ona je i posvećivanje koje se spominje i ostvaruje djelom Duha Svetoga; ona je isto tako i bogoštovni čin i životna liturgija koja nastoji spojiti i crpsti iz života snagu koja doprinosi međusobnom izgrađivanju i zrenju.“ (NS, 120)
Po sakramentalnome združivanju u sveti ženidbeni savez „Duh Sveti čini da, kao što je Krist ljubio Crkvu i sebe predao za nju, tako i kršćanski supruzi, u jednakom dostojanstvu, nastoje hraniti i njegovati svoj brak u međusobnom predanju i s nepodijeljenom ljubavlju što struji iz božanskog izvora ljubavi“ (RSŽ, 9).
Naime, Bog koji je supružnike pozvao na ženidbu, nastavlja ih i dalje pozivati u ženidbi, (Usp. FC, 51; HV, 25) kako bi, kao obitelj, bili svjedoci Božje ljubavi u svijetu i nositelji poslanja Crkve, osobito onih vidika poslanja koji su nenadomjestivi u kršćanskoj obitelji.
Suvremene društvene okolnosti, često nenaklone svetosti kršćanske ženidbe te sustavna nastojanja koja iz odgoja i kulture žele potisnuti kršćanska načela i vrjednote, postaju razlogom većoj brizi Crkve za ustrajno promicanje vrijednosti i svetosti ženidbe, za temeljitu pripravu zaručnika na sakrament ženidbe, za dostojanstvo slavlja sakramenta ženidbe, za kršćanske supružnike i njihovu odgovornost u ženidbenome i obiteljskome životu, za promicanje svetosti obitelji i nenadomjestive zadaće koju obitelj ima u društvenoj zajednici i u poslanju Crkve.
Daljnja priprava za sakrament ženidbe
- 1 Slavljenje sakramenta ženidbe postaje za supružnike sveti trenutak u kojemu bivaju dionicima te uzvišene Kristove ljubavi, življene u međusobnome uzdarju. Stoga će se u odgoju mladih, u katehetskim i drugim susretima, osobito onim tematskim koji se tiču braka, obitelji i spolnosti, ostvarivati daljnja priprava za kršćansku ženidbu, nastojeći jasno rasvjetljivati svetost i sakramentalnost ženidbe, iz čega proizlazi nauk Crkve o njezinoj jednosti i nerazrješivosti, kao i zadaće kršćanskih supružnika i roditelja (Usp. RSŽ, 14).
Priprava zaručnika za sakrament ženidbe
- 2 Novim prilikama i stvarnim pastoralnim mogućnostima prilagodit će se način, sadržaji i trajanje priprave zaručnika za sakrament ženidbe. Gdje se bude smatralo prikladnijim i učinkovitijim, priprava zaručnika za ženidbu organizirat će se na razini dekanata, ili u nekim drugim načinima suradnje među župama. Pritom valja voditi brigu da zajednički oblici priprave nipošto ne dokidaju nužnost neposredne priprave koja se uvijek odvija u župi vjenčanja, ili u vlastitoj župi zaručnika ili zaručnice, zasebno za svaki ženidbeni par.
- 3 U pripravu zaručnika za ženidbu korisno je, kad god je to moguće, uključiti stručnjake s raznih područja (teologe, crkvene pravnike, liječnike, psihologe), koji će produbiti razne teme kršćanskoga braka i rasvijetliti kršćansku ženidbu u svjetlu dara vjere, ali također i u svjetlu poteškoća i izazova s kojima se ženidbeni život susreće u društvu. Dobro je u ženidbenu pripravu uključiti uzorne kršćanske supružnike, koji će iznijeti vlastita svjedočanstva o blagodati obitelji, ali i o kušnjama i poteškoćama s kojima se susreću, kako bi zaručnike ohrabrili za ženidbu i potaknuli na zajedničku odgovornost za ljepotu obiteljskoga života.
- 4 Priprava za sakrament ženidbe dragocjena je prigoda za ponovno otkriće i dublje upoznavanje dara vjere, bez čega bi priprava bila necjelovita i nedovoljna da bi se mogla smatrati prikladnom pripravom za kršćansku ženidbu. Zato neka se zaručnike nastoji potaknuti na potrebu rasta u osobnoj vjeri, u odgovornosti za vjeru bližnjih, osobito u kršćanskoj obitelji, te na potrebu zajedništva u ispovijedanju i slavljenju vjere u obitelji (molitveni i sakramentalni život). Poželjno je, osobito gdje se priprava odvija za više zaručničkih parova, prirediti prikladnu poludnevnu ili jednodnevnu duhovnu obnovu za zaručnike. Neka se zaručnike nastoji pripraviti i potaknuti na dostojno slavlje sakramenta pomirenja prije sklapanja ženidbe, kako bi se ženidba uistinu doživjela kao sakramentalno jedinstvo zaručnika u Božjoj ljubavi.
Ured za pastoral braka i obitelji
- 5 U organiziranju priprave zaručnika za sakrament ženidbe, kao i u obradi tema i sadržaja priprave, od pomoći će biti i nadbiskupijski Ured za pastoral braka i obitelji, koji će, uz Nadbiskupovo odobrenje, pružati potrebne smjernice, pomagati u uključivanju stručnjaka te imati zadaću unaprjeđivanja programa priprave za ženidbu.
Bliža priprava za sakrament ženidbe
- 6 Sakramenti se slave u Crkvi, s kojom se srasta po pripadnosti određenoj župnoj zajednici. Stoga će zaručnici, nakon pohađanja programa priprave organizirane za veći broj zaručnika određenoga pastoralnog područja, bližu pripravu za slavlje sakramenta imati u vlastitoj župi ili u župi vjenčanja. Bliža priprava uključivat će duhovnu pripravu i zaručnički ispit. Zaručnike se potiče da sklapaju ženidbu u župi vlastitoj zaručniku ili zaručnici, osobito u župi u kojoj će kao obitelj živjeti.
Red blagoslova zaručnika
- 7 U vidu potrebne priprave za dostojno slavljenje i življenje sakramenta ženidbe nudi se mogućnost sklapanja zaruka, slavljenih na jednostavan način u okupljenosti dviju obitelji – u crkvi ili u obiteljskome domu – kako bi vrijeme zaručništva, blagoslovljeno molitvom Crkve, bilo plodonosno za osobni rast zaručnika u vjeri i za dostojnu pripravu na sakrament ženidbe. Slavlje zaruka predlaže se kao mogućnost, a za kanonski oblik sklapanja zaruka prikladan je „Red blagoslova zaručnika“ iz Rimskoga obrednika Red slavljenja ženidbe, uz potpisivanje odgovarajuće isprave, pazeći da se to slavlje slavi u jednostavnosti i skromnosti da bi se ono jasno razlikovalo od slavlja sakramenta ženidbe.
Postupak za ženidbu
- 8 Sučeljavajući se s poteškoćama koje nastupaju kada sakrament ženidbe traže vjernici koji nisu dovoljno poučeni u vjeri i koji nisu uključeni u život župne zajednice te imajući u vidu površnost pristupa u pojedinim slučajevima, zamjećuje se potreba donošenja odgovarajućih odredaba partikularnoga prava. U skladu s novim prilikama i potrebama predložit će se izrada novoga obrasca Postupka za ženidbu, a koji će pružiti mogućnost opširnijega bilježenja odgovora zaručnika. U skladu s time osmislit će se i prikladniji način odvijanja zaručničkoga ispita, što uključuje i dokazivanje slobodnoga stanja pred dvama svjedocima, uz njihovu prisegu o istinitosti svjedočenja.
Kanonski navještaj ženidbe
- 9 Slavljenju ženidbe prethode kanonski navještaji ženidbe, koji, prema prilikama, mogu biti u usmenome ili pisanome obliku. Usmeno se oglašavanje vrši nedjeljom ili blagdanom na kraju mise ili tijekom drugoga bogoslužnog čina na kojem je okupljena župna zajednica. Ženidbeni se navještaj oglašava u pisanome obliku na prikladnome mjestu u prostorima okupljanja župne zajednice, uoči nedjelje ili blagdana, i ostavlja ga se vidljivim barem tri dana (Usp. DOP, 78).
- 10 Prije pripuštanja zaručnika na slavlje sakramenta ženidbe mora postojati sigurnost da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju (Usp. RSŽ, 19).
Sakrament ispovijedi prije slavlja sakramenta ženidbe
- 11 Da bi priprava za slavlje sakramenta ženidbe zadobila jasnije duhovno usmjerenje, od velike će duhovne koristi biti da zaručnici prije vjenčanja pristupe i sakramentu pokore, ako za to nema zapreke, u skladu s kanonskim odredbama.
Slavlje sakramenta ženidbe
- Dostojanstvo sakramenta ženidbe zahtijeva da se njegovo slavljenje živi i doživljava kao sveti čin koji je izvor svetosti ženidbenoga i obiteljskoga života.
Biblijska čitanja
- 1 Župnici i drugi služitelji pazit će da samo slavlje sakramenta ženidbe bude pomno pripravljeno, a potiče se da svetopisamska čitanja, kao i drugi elementi slavlja, u skladu s liturgijskim odredbama, budu odabrani u suradnji sa zaručnicima te da im bude rasvijetljeno značenje obrednih gesta, kako bi se više uključili u pripravu slavlja te kako bi slavlje mogli uistinu doživjeti u njegovoj svetosti (Usp. RSŽ, 29; DPS, 221).
Vjenčanje u misi ili bez mise?
- 2 Sakrament ženidbe priliči slaviti u misi, kako bi se euharistija doživjela kao sakrament kojemu vodi sav sakramentalni i duhovni život vjernika. Župnik će, ipak – imajući u vidu kako pastoralne potrebe tako i pripravljenost zaručnika te drugih prisutnih za slavlje – razmotriti i odlučiti je li prikladnije slaviti ženidbu u misi ili izvan mise (Usp. RSŽ, 29).
Bitni obredni trenuci
- 3 Da bi se slavlje ženidbe prepoznalo i doživjelo kao sakramentalno slavlje u Crkvi, zajednici vjernika, potrebno je dati vrijednost i važnost svakomu od obrednih čina: primanju i svečanome uvođenju zaručnika u crkvu, navještaju Božje riječi, izricanju ženidbene privole uz pružanje ruku, blagoslovu i uzajamnoj predaji prstenja te ženidbenomu blagoslovu, koji ženidbu snažno ucjepljuje u Božji naum spasenjske ljubavi.
Pjesme za sakrament ženidbe
- 4 S posebnom pozornošću pazit će se da u slavlje ženidbe ne bude pripušteno ništa što bi bilo nepripadno liturgijskomu obredu, kao ni ništa što bi zasjenjivalo narav i svetost sakramentalnoga slavlja. Osobito neka se nastoji da pjesme i skladbe u slavlju ženidbe svojim sadržajem i oblikom odgovaraju pripadnomu obrednom trenutku (Usp. RSŽ, 30).
Kako urediti crkvu?
- 5 Pri urešavanju liturgijskoga prostora za slavlje ženidbe vodit će se briga o naravi svetoga mjesta, imajući na umu središnjost oltara te svetost drugih obrednih mjesta, osobito svetohraništa i ambona, otklanjajući svaki oblik urešavanja koji bi podsjećao na neke druge prostore i na društvena slavlja.
Mjesto slavlja sakramenta ženidbe
- 6 Eklezijalna narav sakramenta ženidbe zahtijeva da se taj sakrament slavi u župnoj crkvi. Glede vjenčanja u nežupnim crkvama – u svetištima, samostanskim crkvama, područnim crkvama i kapelama te u drugim odličnijim crkvama koje nisu župne – župnici će se vjerno pridržavati odredaba Nadbiskupa (Usp. DPS, 222; Odredba o mjestu slavljenja ženidbe u Zagrebačkoj nadbiskupiji (4. svibnja 2012.), u: SVZN, 99 (2012.) 2-3, 175).
Isprave o sklapanju ženidbe
- 7 Nakon slavlja ženidbe mladenci, svjedoci i službenik koji je u ime Crkve nazočio ženidbi, potpisuju predviđene isprave o sklapanju ženidbe. To se može učiniti na nekome prikladnome mjestu izvan liturgijskoga prostora, ili u sakristiji, ili pak u crkvi pred narodom, ali ipak ne na oltaru (Usp. RSŽ, 78).
Upis u Maticu vjenčanih
- 8 Župnik ili upravitelj župe pobrinut će se da se Zapisnik o sklopljenoj ženidbi, kao i svi drugi spisi vezani uz ženidbenu pripravu i ženidbeni postupak, čuvaju zajedno u župnoj pismohrani. Pobrinut će se da se sklopljena ženidba upiše brižljivo i bez ikakve Odgode (Usp. HBK, Pravilnik o crkvenim maticama i drugim uredskim knjigama, čl. 31; usp. ZKP, kan. 877, § 1) u Maticu vjenčanih te u Maticu krštenih, odnosno da se župi ili župama krštenja pošalje obavijest o sklopljenoj ženidbi. Jednako će se pobrinuti da se mjerodavnomu matičnom uredu, u roku od pet dana nakon sklopljene ženidbe, pošalje isprava o sklopljenoj ženidbi radi njezinoga upisa u građansku maticu vjenčanih (ako se radi o sklapanju ženidbe s učincima na građanskome području) (Usp. DOP, 80).
Izvor: zg-nadbiskupija.hr
Foto: Unsplash
