Matt Talbot bio je alkoholičar. Njegov otac bio je alkoholičar. Gotovo sva njegova braća bila su alkoholičari. Bio je neobrazovan i bez posebnih vještina te je umro u nepoznatosti. A jednoga dana, ako Bog da, časni sluga Božji Matt Talbot bit će proglašen svetim.
Talbot (1856. – 1925.) bio je drugo od dvanaestero djece radničke obitelji iz Dublina, u vrijeme kada su posao i hrana bili oskudni, a nada još oskudnija. Mattov obiteljski život bio je nestabilan, a njegovo školovanje neredovito. Nakon nekoliko godina povremenog pohađanja nastave, potpuno je napustio školu i zaposlio se.
Prvi posao dobio je kod trgovca vinom. Povremeno kušanje robe koju je prodavao ubrzo ga je pretvorilo u teškog alkoholičara. Do svoje trinaeste godine Mattov je život već bio potpuno podređen potrebi za pićem. Sav svoj zarađeni novac trošio je na alkohol, a kada nije imao dovoljno ni za kriglu piva, zalagao je čak i vlastite cipele. Otac ga je tukao i prisilio da promijeni posao, ali bilo je prekasno. Alkohol ga je već bio zarobio i, kako je njegov otac dobro znao, nije ga namjeravao pustiti bez borbe.
No Matt se nije želio boriti. Želio je piti. I samo piti. Njegovi prijatelji kasnije su govorili: „Želio je samo jedno – piće. Nije išao s nama na plesove, zabave ni školske priredbe. Ali za piće bi učinio bilo što.“ Petnaest godina Matt je prosio, posuđivao i krao sve što mu je bilo potrebno kako bi zadovoljio svoju ovisnost. Jednom je čak ukrao violinu slijepom prosjaku kako bi je prodao i kupio alkohol.
Svi su govorili da za njega nema nade. No svi su zaboravili računati na milost Božju.
Matt Talbot bio je duša svakog društva, ali jednoga dana, kada je imao dvadeset osam godina, iznenada je uvidio koliko je njegova sreća bila lažna i koliko su njegova prijateljstva bila površna. Nekoliko dana nije radio i već je potrošio svu svoju plaću na piće. Stajao je pred gostionicom očekujući da će mu netko od brojnih prijatelja iz društva ponuditi piće. No kako je jedan za drugim prolazio pokraj njega ne obazirući se na njega, Talbot je počeo shvaćati prazninu vlastitoga života.
Zgađen svojim prijateljima, ali još više samim sobom, vratio se kući. Njegova majka bila je vrlo iznenađena što ga vidi kod kuće, trijeznog i tako rano tijekom dana. Nakon večere objavio je da želi „položiti zavjet“, odnosno obećati da će se potpuno odreći alkohola. Majka ga je, ne bez razloga skeptična, upozorila da takav zavjet ne daje ako ga ne namjerava održati.
No Mattovo je srce već bilo zahvaćeno – najprije jadom, zatim kajanjem, a uskoro i ljubavlju prema Bogu. Nakon mnogo godina pristupio je ispovijedi i ponovno se vratio sakramentima. Najprije je obećao trijeznost na tri mjeseca, zatim na šest, a potom za cijeli život. Još je marljivije radio svoje fizičke poslove, a novac koji bi prije potrošio na pivo davao je siromasima. Svakodnevno je odlazio na svetu misu, živio skromno te činio ozbiljna djela pokore i odricanja. Postao je član Franjevačkoga svjetovnog reda. Sam je naučio čitati kako bi mogao proučavati Sveto pismo i živote svetaca. A možda je najvažnije to što više nikada nije okusio ni kap alkohola.
Ipak, nikada nije prestao biti alkoholičar; napast za pićem ostala je prisutna. U prvim godinama svoje apstinencije odlučio je nikada ne nositi novac sa sobom jer mu je to predstavljalo preveliku kušnju da uđe u gostionicu i kupi pivo. Nakon posla, dok su njegovi prijatelji odlazili u gostionicu, Talbot je odlazio u crkvu. Znao je da će, ako ne ispuni svoje vrijeme nečim dobrim, ponovno pasti. Jednom je rekao:
„Nikada nemojte biti prestrogi prema čovjeku koji ne može ostaviti piće. Ostaviti alkohol jednako je teško kao mrtvaca vratiti u život. Ali oboje je moguće, pa čak i lako našem Gospodinu. Trebamo se samo osloniti na njega.“
Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, u dobi od šezdeset i devet godina, Matt Talbot polako je prolazio ulicama Dublina na putu prema svetoj misi. Tijelo oslabljeno desetljećima teškoga rada izdalo ga je te je preminuo od zatajenja srca. Kasnije je pronađen kao nepoznati stariji muškarac koji je umro na ulici. Umro je kao što je i živio – jednostavno i neprimjetno. No toga je dana rođen za vječnu slavu.
Časni sluga Božji Matt Talbot dokaz je da nas nasljedovanje Krista ne čini automatski kreposnima niti krepost lakom, nego je čini mogućom. Isus je triput pao pod svojim križem kako bi nam pokazao kako izgleda ustrajnost u slabosti, a Matt Talbot čini isto. On je primjer čovjeka koji je živio s ovisnošću, ali nije dopustio da ona vlada njegovim životom.
Molimo njegov zagovor za sve koji trpe zbog ovisnosti, da im Bog podari hrabrost za ustrajnost na teškom putu oporavka.
Časni slugo Božji Matt Talbote, moli za nas!
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
