Naredno je pismo prije nekoliko godina napisao otac svojem sinu tinejdžeru koji ga je pitao za savjet o tome kako moliti i biti bolji kršćanin. Pismo je objavio portal OnePeterFive, a portal Muževni budite ga prenosi u cijelosti uz njegovo dopuštenje.
Dragi N.,
već dugo namjeravam napisati ti pismo, iako sam ti ih već nekoliko bio prije napisao.
Prije svega, želim te pohvaliti na tome što si vjeran svojoj jutarnjoj molitvi. Bog će te obilno blagosloviti na tvojoj vjernosti. Kako kaže naš Gospodin: ʽTko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepoštenʼ (Lk 16, 10). Način na koji rastemo u svetosti jest preko najmanjih stvari. Obavljanje školskih stvari, obaveza, dnevnih zadataka, bez gunđanja i temeljito, to je put do svetosti.
Čuvaj se suptilne napasti da ujutro radiš druge stvari koje bi mogle utjecati na tvoje vrijeme molitve. Naravno, treba ti nekoliko minuta da ustaneš; za mnoge je šalica kave ili čaja sine qua non za naredne racionalne aktivnosti. No, čim uzmogneš, učini jedinu najvažniju stvar za svaki dan: slavi, hvali, klanjaj se i traži Gospodina. On je dobar, a Njegova milost ostaje dovijeka. On je ona stijena na kojoj mi moramo graditi sve ostalo.
U svome vremenu jutarnje molitve pobrini se da ti ostane vremena za tihu meditaciju – da samo ostaneš u tišini Gospodinove prisutnosti. Duhovno štivo je presudno jer ono nakuplja suho drvo i možda čak zapali vatru. No čim vatra počinje gorjeti, mi bismo trebali sjesti pokraj nje – biti mirni i ugrijati se. Treba nam vremena i svojevrsna utiha kako bi sjeme Božje riječi uhvatilo korijenje i raslo. Kada si došao do trenutka tišine, ostani u njemu – nemoj biti u žurbi da prijeđeš na sljedeću stvar.
Budeš li smeten, a svi budemo, nježno se vrati Gospodinu. Reci Mu: ʽOprosti na mojoj smetenostiʼ i vrati se na Njega. Ako se osjećaš jako smeten, onda možeš uzeti krunicu i polako je moliti ili se možeš osloniti na Isusovu molitvu sve dok se mir ne vrati na tvoj um i tvoje srce: ʽGospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku.ʼ
Gospodine, probij moju debelu kožu i moju još deblju glavu.
Ne skrivaj svoga Lica od mene.
Objavi mi se.
Učini srce moje po Srcu svome.
Ulij svoj mir u moju dušu.
Evo nešto vrlo važno: moli iz svojih želja, strahova, briga, zbunjenosti, razočaranja, problema, radosti, zadovoljstava. Kada ti Bog da te stvari ili ti dopusti da ih iskusiš, On ti daje sirov materijal za tvoju molitvu. Što god imaš u sebi, svoja iskustva, misli i osjećaje, tamo će te Bog susresti i to On želi čuti od tebe. U molitvi se radi o našem životu sada i ovdje. Ona nije bijeg negdje drugdje. Ona je traženje milosti u sadašnjem trenutku kako bi bio Njegov sin.
Položaj igra ulogu u našoj molitvi. Uspravno sjedenje, bez previše opuštanja, dobar je položaj za ʼmeditaciju, ali također trebamo redovito kleknuti i ne biti prelijeni da kleknemo s punom težinom i uspravnih leđa. To nije lako – i to je dobro. Moramo znati mrtviti svoju narav, a klanjanje nas tjera da priznamo da klečimo pred ‘velikim Bogom neba i zemlje’ koji je naš Stvoritelj i naš Sudac.
Odluči unaprijed o određenom vremenu tijekom kojeg ćeš ujutro moliti. Započni s, primjerice, 15 minuta i, na kraju, s 30 minuta. Kada to odlučiš, ostani predan cjelokupnom vremenu molitve, bez skraćivanja. Posljednjih nekoliko minuta znaju biti najteže, ali i najplodonosnije. Kad god je teško ili suho, tek tada treniraš svoju volju u navikama ustrajnosti i vjernosti. Početak molitve zahtijeva određeni čin volje, ali ustrajanje u molitvi zahtijeva poseban i veći čin volje. To se razlikuje kao početak trčanja i nastavljanje trčanja kad ostaješ bez daha.
Jednom si me pitao što to znači ʽslijediti Isusaʼ. Evo što to ukratko znači.
Vjerovati u Njegovo učenje.
Nadati se Njegovim obećanjima.
Voljeti Boga i bližnjega.
Slijediti Krista znači držati se Njegovih riječi u vjeri i dopustiti im da ispune naš um i srce svjetlom; pouzdati se u Njegovu milost u svako vrijeme i znati da će nas On dovesti kući; voljeti Ga svime što Mu možemo dati kako bi nas Njegova ljubav mogla osvojiti, nabujati u nama i zatim se preko nas izliti na svijet. Tajna sreće jest da volimo i da nas vole.
Vjera je protuotrov našem ponosu i ograničenjima našeg razuma. Vjera je dar od Boga, ali ona svakako zahtijeva pristanak i vršenje s naše strane. Bog nam daje ruke i noge, ali mi ih moramo odabrati koristiti. On nam također daje kreposti vjere, nade i ljubavi te slobodu da ih koristimo. Kada ih god koristimo, oni postaju jače. One sve više određuju tijek našeg života.
A što jest svrha mog života? Služiti Bogu priznajući i voleći Ga, usavršavajući sebe i služeći bližnjem. Prvo moramo voljeti Boga iznad svega, zatim moramo voljeti sebe na pravi način i, konačno, moramo voljeti naše bližnje kao sami sebe.
Kako to mogu učiniti danas? Svaki se veliki plan izvršava u malim koracima. Napravi plan za svaki dan, barem grubi plan, zamjenjujući ʽmoram…ʼ sa ʽželim…ʼ, a ono što ʽtrebamʼ učiniti, čak i ako to baš i ne želim, sa stvarima koje bi ʽželioʼ učiniti. I ono što je najvažnije, predaj svoj cijeli dan i sebe Gospodinu.
Radi naporno, budi proaktivan i odgovoran. Zasuči rukave. Nemoj biti osoba kojoj se mora reći što sljedeće mora uraditi. Naravno, ako ti treba pomoć, zatraži je. Ali što god radio, budi aktivan, a ne pasivan, pun energije, a ne lijen, i pun želje da ideš dalje, a ne zadovoljan s onime što već jesi ili imaš. Smireno izvršavaj svoje školske obveze, bez žurbe ili preskakanja.
Što znači ʽslužiti drugimaʼ? Misli o tome na ovaj način: tvoj je posao da druge učiniš sretnima ili barem manje nesretnima. Što god možeš učiniti da podigneš i preuzmeš njihov teret, da im olakšaš muku i jad te da im, općenito, budeš prijatelj, jest način služenja. Možeš također razmišljati o tome da je to kao da služiš Gospodinu u njima, kao što je Isus rekao: ʽŠto god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.ʼ
Antiteza služenja drugima jest sebičnost. Sebičnost znači bavljenje samim sobom, zaokupljanje samo vlastitim projektima i željama. Ona je usko povezana s gramzljivosti – to jest, duhom želje za mnogim stvarima, vlastitim okruživanjem stvarima za koje smatraš da ti pripadaju. Stvari, što se njih tiče, nisu problem, ali mi brzo možemo izgubiti tlo pod nogama. Možemo se izgubiti u stvarima i zaboraviti na to odakle je sve i za koga je sve. Ako naše srce nije gdje bi trebalo biti, tada nas mnogo stvari neće učiniti zadovoljnijima nego usamljenijima. Ako nam je srce na pravome mjestu, nećemo se toliko brinuti o stvarima koje posjedujemo – a kada ih budemo imali, znat ćemo kako ih koristiti i kako živjeti bez njih. Opasnost koju želimo izbjeći jest življenje za stvari, a ne za Boga i za ljude koje nam On daje da ih ljubimo.
Najtemeljnija stvarnost nisu subatomske čestice, nego ljubav Božja zbog koje sve postoji – zbog koje ja postojim kako bi me Bog ljubio i kako bi ja Njega ljubio. Najkrajnjija stvarnost nije kozmos ili njegovi nebrojeni milijuni galaksija, nego mudrost i ljubav Boga koji s nježnošću slaže sve stvari i očituje svoju slavu nama koji smo Njegovi ljubljeni sinovi. Ono najdublje nije dno oceana, nego bezdan ljudskog srca koji je zatamnio grijeh i sebičnost, ali koji Božja milost može ispuniti. Ono najviše nisu visoke planine, nego milost Božja koja nas okružuje i liječi.
Svemoćni i Vječni Bože,
Ti si stvoritelj svega –
bez Tebe ništa ne bi postojalo.
Ti si me pozvao u život,
i držiš me na životu svakog trena,
uključujući i ovaj trenutak kada Te zazivam u vjeri.
Ti si istina koja daje značenje svemu,
dobrota koja sve čini vrijednim ljubljenja,
ljepota koja obasjava lice svijeta.
Daj mi da uvidim istinu i žar da je tražim.
Otvori moje oči za dobrotu
i učini me dobrim, poput Tebe.
Zahvati moje srce ljepotom
i ne dopusti da se ikad odijelim od Tebe.
Amen.
Sa svom svojom ljubavlju,
Tata
Preveo: K.P.
