Misija (The Mission) britanska je povijesna drama iz 1986. godine koja govori o iskustvima isusovačkih misionara u Južnoj Americi 18. stoljeća. Kao inspiracija za film poslužila je knjiga The Lost Cities of Paraguay, oca C. J. McNaspyja. Scenarij potpisuje Robert Bolt (Doktor Živago, Čovjek za sva vremena, Lawrence od Arabije), a režiju Roland Jofféa, koji u svojoj redateljskoj karijeri ima još jedan film religijske tematike, onaj o sv. Josemaríji Escrivi pod nazivom There Be Dragons. Glavne uloge u Misiji tumače filmske zvijezde Robert De Niro i Jeremy Irons, široj publici možda najpoznatiji po tome što je posudio glas Scaru u originalnom animiranom filmu Kralj lavova iz 1994. godine.
Misija je osvojila Palme d’Or na Filmskom festivalu u Cannesu i uvrštena je kao jedan od petnaest filmova u kategoriju Religija na Vatikanskoj filmskoj listi, što je više nego dovoljna preporuka.
Film nosi intrigantna priča o. Gabriela, kojeg glumi odlični Jeremy Irons, čiji je cilj uspostaviti isusovačku misiju u prašumama Paragvaja, među domoricama zvanim Guarani. Zanimljiva je činjenica da domoroce glume naturščici koji zaista žive u divljini Južne Amerike, a lik o. Gabriela inspirirao je sv. Roque González de Santa Cruz (nije poznato je li predak poznatog nogometaša Bayerna Roquea Santa Cruza). Tu istu misiju ugrožava lovac na roblje, Mendoza, kojeg igra maestralni Robert De Niro. Mendoza, bijesan jer žena njegova života odlučuje poći za njegova brata, usmrćuje svoga brata u duelu i pada u depresiju. Spletom okolnosti (ili možda ipak ne!), o. Gabriel posjećuje ga u zatvoru i ohrabruje ga da promijeni svoj život i uzme na se pokoru za počinjene grijehe. Mendoza, ne imajući što izgubiti, prihvaća ʻizazovʼ i zajedno s o. Gabrielom i drugim isusovcima kreće prema misiji i domorocima koje je progonio. Ono što se događa u tom dijelu filma, najljepši je prikaz kajanja i praštanja ikad dočaran u sedmoj umjetnosti i toliko snažan da slobodno može poslužiti kao priprema za ispovijed (naravno uz klasični ispit savjesti). Ganut onim što je doživio, Mendoza postaje isusovac.
Radnja filma se zapetljava kada teritorij na kojem su uspostavljene misije Madridskim ugovorom (1750.) bivaju ustupljene Portugalcima koji dozvoljavaju ropstvo, a koje je po španjolskom zakonu bilo zabranjeno. Portugalski kolonijalci nastoje porobiti domoroce, a kako bi to mogle ometati neovisne isusovačke misije, papinski izaslanik kardinal Altamirano poslan je iz Vatikana da pregleda misije i odluči koje od njih mogu ʻpreživjetiʼ. Pod pritiskom političara i trgovaca robljem, kardinal Altamirano prisiljen je birati između dva zla. Ako odluči u korist kolonista, starosjedioci će postati porobljeni; ako presudi u korist misija, Portugal može osuditi čitav isusovački red, a u Katoličkoj Crkvi u Europi može nastati raskol. Iako zadivljen uspjehom misija, Altamarino se odlučuje za njihovo zatvaranje i upućuje narod Guarani da moraju otići. Guarani to odbijaju, a Gabriel i Mendoza, pod prijetnjom ekskomunikacije, izjavljuju svoju namjeru da brane misiju uz lokalno stanovništvo, jedan usrdnom molitvom, drugi mačem.
Ono što je najdojmljivije kod filma osjećaj je da ste istovremeno u prekrasnim prašumama južne Amerike, impresivnom muzeju slika, duhovnoj obnovi i na koncertu prekrasne klasične glazbe. Za potonje je zaslužan veliki skladatelj Ennio Morricone (Bilo jednom na divljem Zapadu), a soundtrack filma remek-djelo je samo po sebi. Filmska priča ukazuje na jednu bitnu stvar i otvara ʻduboko pitanjeʼ. Prvo, potiče nas da u životu uvijek moramo stati na stranu slabijih. To je naša dužnost kao muškaraca i to je ono na što nas Isus poziva u evanđeljima kada kaže: Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 45). Pitanje koje film otvara, a kvaliteta filma se između ostalog mjeri po tome koliko dugo nas potiče na promišljanje, jest kako postupiti kada su oni koje ljubimo u životnoj opasnosti. Je li odgovor na nepravedno nasilje odgovoriti pravednim nasiljem (što je zastupano, npr., u filozofiji sv. Augustina, sv. Tome Akvinskog, Huga Grotiusa te u zakonima pod pojmom samoobrana) ili do kraja slijediti put nenasilja? Moje osobno mišljenje jest da točnog odgovora nema. Možda sve ovisi o našem temperamentu. Pogledajte film i usudite se promišljati!
