Filip Đekić pravnik je po struci, ali veliki ljubitelj filmova koji na portalu „Muževni budite” piše i kolumnu o muževnosti na filmu.
U sklopu 2. online konferencije katoličkih muškaraca „Budi muškarac” koja se održala od 25. do 27. lipnja 2021. održao je izlaganje o muževnosti na filmu, navodeći specifičnosti filmske umjetnosti i njezine povezanosti s duhom vremena.
Filmska je umjetnost mlada umjetnost, stara nešto više od 100 godina, koja je uspjela objediniti slikovni, pisani i tonski zapis. „Zbog toga je izrazito moćna i može utjecati na društvo u pozitivnom i negativnom smislu. Nažalost, danas je to više u negativnom smislu”, započeo je Đekić ovim riječima svoje izlaganje.
Zahvaljujući filmskoj umjetnosti, u posljednjih 100 godina možemo pratiti dekadenciju društva, a time i uloge muškarca. „Filmovi 20-ih, 30-ih i 40-ih pa i 50-ih godina prošlog stoljeća većinom su imali kršćanske elemente i moralnu pouku, a likovi su bili izrazito muževni i ženstveni. Njih su tumačili nezamjenjivi glumci kao što su: Gregory Peck, James Steward, Humphrey Bogart, Katharine Hepburn, Grace Kelly, Ingrid Bergman itd.”, primjećuje Đekić.
U to se vrijeme vrlo dobro pazilo na to što se snima. Možda život glumaca iza kulisa nije bio idiličan, no postojale su jasne granice koje se nije smjelo prijeći. Čak je postojalo i tijelo, u kojem su bili i praktični katolici, a koje je cenzuriralo filmove i pazilo na to kakvi se filmovi puštaju u kino dvoranama.
Nakon prve polovice 20. st. došle su do izražaja ideologije marksizma i komunizma, zbog kojih dolazi do „poplave filmova koji na jedan uvrnut način glorificiraju ljudsku seksualnost protivnu Božjem naumu, homoseksualnost, antidomoljubne poruke, nasilje, psovke, bogohuljenje, radikalni feminizam. Ti filmovi idu izravno protiv obitelji, domovine i Boga.”
Danas je to došlo do takve mjere da na filmskim ekranima nema normalnog muškog junaka. Većinom su muški junaci prikazani kao nesređene osobe koje ne mogu voditi brigu o sebi, supruzi i djeci, a nerijetko su i razvedeni, alkoholičari, pušači, drogeraši. No oni na kraju ipak nekako „spase dan”.
„Danas se muževan muškarac koji dolazi iz tradicionalne katoličke i patrijarhalne obitelji prikazuje kao pokvarena roba. Jedini muškarci koji valjaju su homoseksualci, a na mjesto tradicionalnog muževnog muškarca stupaju žene koje tumače uloge akcijskih junaka poput Arnolda Schwarzeneggera ili Sylvestera Stallonea, dok muškarci u takvim filmovima najčešće stoje kao ukras”, ističe Đekić. Sve je to plod uvrnute ideje kako su muškarac i žena isti, s tim da su u novijim filmovima žene gotovo u svemu superiornije.
Da nije sve tako crno, Đekić je izdvojio tri filma koji prikazuju tradicionalnog muževnog muškarca. O kojim se to filmovima radi, pogledajte u nastavku.
