Košljun, mali otočić u blizini Krka, s razlogom se smatra oazom mira. Upravo zato mnogi ondje žele provesti nekoliko dana u molitvi, sabranosti i duhovnoj obnovi. Od ožujka do studenoga dolaze organizirane skupine različitih profila – svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, obitelji, mladi, župni suradnici, katehisti, ministranti i drugi.
Duhovni centar na Košljunu nudi programe duhovnih vježbi i obnova katoličke duhovnosti za različite vjerničke skupine. Susrete mogu voditi vlastiti voditelji skupina ili voditelj Duhovnog centra.
Primaju se isključivo organizirane vjerničke skupine, kojima se, po želji, može osigurati i duhovno vodstvo. Nažalost, nije moguće primati pojedince.
U sklopu samostanskog kompleksa nalaze se:
- samostanska crkva
- kapela za adoraciju
- dvije dvorane za susrete
- blagovaonica
- kafeterija
- 16 jednokrevetnih, 15 dvokrevetnih i 3 trokrevetne sobe sa sanitarijama i grijanjem
Gostima su na raspolaganju i duhovne knjige u priručnoj knjižnici. Otočić je isprepleten šumskim stazama i šetnicama uz more, prikladnima za meditaciju i osobnu molitvu, kao i za susrete na otvorenom.
Povijesni tijek
Na molbu vlasnika otoka, krčkih knezova Martina i Ivana Frankopana, 1447. godine papa Nikola V. dopušta da u samostan, koji je nakon smrti zadnjeg benediktinskog opata Dominika bio napušten, dođu franjevci opservanti iz Krka. Donacijom Ivana Frankopana i kćeri mu Marije Katarine, benediktinska crkva je povećana i obnovljena. Posvećena je Navještenju Marijinu.
Poliptih na glavnom oltaru izradio je Venecijanac Girolamo da Santacroce 1535. Iznad oltarnog luka je prikaz raja, čistilišta i pakla, djelo Francesca Ughetta iz 1653. To je najveća pomična slika u Hrvatskoj. Krovne grede su oslikane. Na šest pobočnih oltara nalaze se slike: Stigmatizacija sv. Franje (Francesco da Santacroce), sv. Diego (fra Josip Rossi), sv. Antun i sv. Karlo Boromejski (Bartolomeo Gianelli); te sv. Petar Alkantarski (Franjo Jurić). Gospin oltar ima kip iz 16. stoljeća. i povezan je s nekad brojnom bratovštinom. Uz nju je bila vezana “posujilnica” za pomaganje i obranu siromašnog naroda od lihvara. Djelovala je ovdje za čitav otok Krk od 17. do 19 stoljeća. Iz najnovijeg doba je križni put (Ivo Dulčić). Orgulje je izradio Ivan Milavec iz Ljubljane 1908.
Kapelice daju posebnu draž Košljunu. Prva na putu od pristaništa je Sv. Porođenja (spominje se 1651.) s vrijednim baroknim kipovima. U šumi je kapela Sv. Križa (sv. Jerusolima) pred kojom su postaje križnog puta u obliku tlocrta Jeruzalema. U toj je kapelici čašćeno čudotvorno raspelo koje je proplakalo 25. ožujka 1723., a koje je nošeno u procesijama za kišu. Ono se danas čuva u sakralnoj zbirci. Kapela i križ prvi put se spominju 1579., a kapelu je 1976. oslikao freskama Bruno Bulić. Ozidanim puteljkom prema jugu stiže se do priproste kapelice sv. Franje (spomenute 1654.), koju je Bruno Bulić 1964. godine oslikao prizorima iz svečeva života (na freskama su braća koja su u vrijeme slikanja živjela na Košljunu). Od ove kapele vodi puteljak do špilje Gospe Lurdske podignute 1914. godine.
Samostanska je knjižnica najstarija i najveća na otoku Krku s fondom od oko 30.000 bibliotetskih jedinica, od kojih do 100 inkunabula. Dragocjenost je prvo izdanje latinskog prijevoda Ptolomejeva atlasa iz Venecije 1511. (jedan od ukupno tri sačuvana primjerka). Tu je i Strabonov atlas tiskan u Baselu 1571. Samostanski je arhiv bogat ispravama. Glazbena zbirka ima vrijedne unikate i neumatske zapise iz 11. stoljeća i iluminirane korale.
Košljunski je samostan kroz svoju prošlost imao razne namjene Od starine je do danas kuća novicijata. Od 1894 do 1927. u njemu je kolegij s nižom gimnazijom To je bila prva gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom u Istri i Kvarneru.
Izvor: kosljun.hr
