Ima ljudi koji se bave isključivo vježbanjem svojega tijela; kojima je šport životno zanimanje. Ima i organizacija koje takve ljude izdržavaju, tako da ove kod natjecanja uzmognu pobijediti. Takvi ljudi velikom većinom vježbaju na štetu svojega i narodnoga zdravlja. Organizacija koja umjereno njeguje tjelovježbu, ne će se nikada moći natjecati s klubovima u čijim se redovima nalaze športaši po zanatu. Ako bi ta organizacija htjela pobijedi jedan takav klub, morala bi od svojih članova tražiti da neumjereno treniraju, često na štetu zdravlja, a gotovo uvijek na štetu vjerskim i staleškim dužnostima. Stoga je načelo katoličkih organizacija koje se bave tjelovježbom, da se nikada ne će natjecati s onakvim društvima u čijim redovima se nalaze športaši od zanata. Športaši od zanata, kakvih danas već ima mnogo, posljedica su športskoga izroda.
Ovaj interes škodi vjerskome životu i staleškim dužnostima. Veliki dio omladine koja nije u katoličkim športskim redovima, prekomjerno misli na šport i kod nje je naravni športski nagon postao neobuzdanom bujicom koja više škodi, negoli koristi. Isto tako je izrod športa ako se netko bavi športom na štetu svojega zdravlja. Kod športa se na dva načina škodi zdravlju: odviše intenzivnom športskom djelatnošću (disanje nije mirno, pravilno) i predugotrajnom (posljedica je preveliki umor i loš san).
Golotinja ili nečedna nošnja
Još i danas ima športaša koji tvrde da je najzdravije kada se čovjek posve gol bavi tjelovježbom. Tako ima škola u Njemačkoj u kojima ljudi vježbaju posve goli. Puštajući po strani vrlo velike ćudoredne pogibelji takvoga športa možemo ustvrditi kako s čisto zdravstvenoga gledišta nema razlike vježbao odjeven ili neodjeven. Štoviše, prednost zgodne športske odjeće je da kožu čuva od loših vanjskih utjecaja, a ipak omogućuje potrebnu ventilaciju. Isto tako nije potrebna gola gimnastika da se ustanovi držanje tijela i način disanja. Kontrola nije promatranje tijela, već sposobnost tijela da nešto izvede (Leistung).
Povijest tjelovježbe nam dokazuje da goli tjelesni odgoj dovodi do nećudorednosti. U Grčkoj je cilj tjelovježbe ponajprije bio stvoriti jak naraštaj koji će znati odoljeti ratnim naporima. Ali, budući su vježbala gola tjelesa, doskora se pažnja počela svraćati na oblik tijela, a posve se zanemarila sposobnost tijela da postigne određene uspjehe. Udomaćio se “grčki grijeh” i narod je počeo ćudoredno propadati.
Omladini je bezuvjetno potrebno gibanje. Potrebno joj je usavršavati svoje tijelo. S druge strane za omladinu je od vrlo velike opasnosti gledati vlastito ili tuđe tijelo. Rekli smo da je Stvoritelj u srce omladine usadio športski nagon koji odvraća njezine energije od tijela i svraća pažnju na športski uspjeh. Kako je ovo zanimanje za vlastito tijelo opasno za omladinu, to je dokaz da je Stvoritelj omladini dao još jedno drugo zaštitno sredstvo: stidljivost. Stoga pravi tjelesni odgoj ne samo da treba pomagati naravnome športskom nagonu (koji rađa posljedicama: općenito usavršavanje tijela, nesvjesno vladanje tijelom, odvraćanje pažnje od vlastitoga tijela), već treba uzeti u svoj program sustavno odgajanje stidljivosti. Gimnastika golotinje pljuska je u lice odgojnom remek-djelu Stvoritelja koji pomoću stidljivosti hoće omladini sačuvati krjepost čistoga srca. Kod tjelesnoga odgoja, prema tome i nošnja ima vrlo veliko značenje; ova mora biti pomoć pri odgajanju u stidljivosti i mora biti takva da pokriva tijelo i time očuva samoga vježbača kao i gledaoca od loših dojmova.
Praktična primjena
Kada izabiremo vježbe za omladinu, valja uvijek pomišljati na dva neposredna cilja: usavršenje CIJELOGA tijela i NESVIJESNO vladanje tijelom. Prema tome, vježbe trebaju biti takve da će se skladno razvijati CIJELO tijelo, a ne da svi mišići budu razvijeni do savršenstva. Duša, da uzmogne dobro vršiti svoje uzvišene funkcije, ne treba atletsko tijelo, već skladno usavršeno tijelo (kao što se od svakoga naobraženog čovjeka traži da ima općenitu naobrazbu, a ne da bude u svemu savršen stručnjak). Kod sastavljanja vježbi treba paziti da dođu u obzir sve tjelesne funkcije u jednakoj mjeri. Nadalje, kad vježba, omladina ne smije misliti na svoje tijelo jer to može postati pogibeljno. Kada joj se dâ vježba, ne treba ju upozoravati da se ovaj mišić mora tako razvijati, drugi mora doseći određeno savršenstvo. Tijelom valja vladati nesvjesno i stoga cilj tjelesnome odgoju treba postaviti IZVAN tijela. Treba joj reći: moraš učiniti sklopku, skočiti toliko metara, za 10 sekundi prevaliti određeni put, popeti se na određenu strmu stijenu, ne promašiti ni jednu loptu u tenisu. Tako se to obično i čini i na taj način omladina ne misli na svoje tijelo, već pomišlja na nešto što je izvan tijela (kako će dobiti igru, uzverati se na stijenu, preskočiti jarak itd). Time tjelesni odgoj postiže svoj dvostruki neposredni cilj: omladina se tjelesno razvija, a duša dobiva takvu prevlast nad tijelom da ona uopće ne misli na tijelo, već tijelo tako nesvjesno izvodi sve odredbe duše, kao što gusle dočaravaju osjećaje umjetnika.
Uz ova dva neposredna cilja, koja služe oduhovljenju tijela, dolazi u obzir još jedno pomoćno sredstvo, a to je sustavni odgoj stidljivosti npr. pomoću čedne tjelovježbene odjeće. Zadaća je te odjeće da se omladina odgoji osjetljivom za najmanje porive spolnoga nagona koji bi ugrozio prevlast duše na tijelom i time poremetio drugi neposredni cilj tjelesnoga odgoja, vladanje duše nad tijelom.
Izvor: ivanmerz.hr
Foto: Unsplash
