Nalazimo se usred jednog velikog problema. Znate li zašto su cure osjetile potrebu istupiti ispred nas i preuzimati naše uloge i biti te koje se pita, biti glava kuće? Zato što smo mi postali (previše i općenito) mlaki.
Za ono što ću sljedeće reći, možda se netko osjeti prozvan, i zato se ispričavam, ali pošto nema nikakvih imena, tajna toga je sigurna i ovo jedino može biti poticaj i meni i „prozvanima‟ da svoje srce čuva za nešto što je sveto.
Prije nekoliko godina, dok još nisam bio toliko upućen u sve ovo, dovoljno informiran, i cijelim srcem u tome za što se u svojim tekstovima sada borim, kad bih bio na faksu s kolegama, njih recimo petorica bi se zagledala u cure, komentirala bi što bi sve s njima radili i na koje načine, a u meni je nekako tinjala čežnja za nekim dubljim temama od auta, alkohola i žena. Pa bih se tako postidio, isključio i ne bih sudjelovao. Na prvu, okej reakcija s moje strane. Ali nije bila.
Nedavno – ista situacija. Njih nekoliko promatra neku curu, cura lijepa, ali ja sam ovaj put reagirao drukčije. Opomenuo sam prijatelja i ovaj put se on postidio. Pitam ga ja: „Razmišljaš li ikad o osjećajima tih cura, što nose u srcu, imaju li rane? Hoće li nekad imati djecu, hoćeš li ti? Bi li ti volio da se majka tvoje djece smuca sa svakim? Bi li ti volio da tvoja djeca znaju da na takav način gledaš njihovu majku, a pored nje i druge žene?‟ Ovaj je put pobjeda nagnula na drugu stranu. Zašto? Jer znam tko sam i što sam i za što živim.
Pazite sada ovih par redaka iz Biblije: „Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al` onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se‟ (Izaija 40, 30-31). Zamislite samo to otkriće, što se to događa kada se uzdaš u Boga u svojoj muškosti. Zamislite samo kako bismo trebali stršiti u svojoj snazi, odlučnosti, pogledu i sigurnosti.
U liturgiji postoje određeni dijelovi koji, što radi tradicije, što radi neznanja, nisu ispoštovani onako kako Crkva nalaže. Sveta misa je slavljenje Uskrsnuća Gospodinova i jedino (!) vrijeme kada bi se trebalo klečati jest od trenutka spuštanja svećenikovih ruku nad kruh i vino (treba paziti koja se euharistijska molitva moli) sve dok svećenik ne kaže „tajna vjere‟. Tada se ustaje. Dakle, vrlo kratko. Oni koji su upoznati s tim znaju da kada završi „Svet‟ za vrijeme mise, svi kleknu, a mi se ističemo i čekamo da svećenik položi ruke da bismo mi klekli. Ali to ne znači da su ovi što su prije klekli manje vrijedni, nego da samo nisu dovoljno informirani ili su navikli tako. Problem nastaje kada se radi dobroga za koji smo mi veliki potencijal ne usudi mijenjati navike i informirati.
Svoju borbu treba zagrliti, koliko god teška bila, jer te ona određuje. Nikad nemoj biti obeshrabren i misliti da nešto ne možeš uradit. Evo, možeš. Meni nikad neće biti jasno kako je moguće da nekog muškarca ne zanima kako je to držati čekić, opaliti se njime po palcu, upaliti motorku i ispiliti metar drva, pa ih iscijepati i posložiti, posaditi i iskopati krumpir, stvarati svojim rukama – bilo što. Stvoreni smo na sliku Božju kao subkreatori, oni koji pod Njegovim blagoslovom stvaraju. Ne iz ničega, nego iz onoga što nam je darovano, i prirodno je nekako da tako bude.
Molim vas, svoje očeve i djedove zamolite da vas nauče stvari koje će vam trebati u životu. Tako će se uloge posložiti onako kako Bog zapovijeda. Žena će biti žena, muž će biti muž. I sve će biti u redu. Nemojte biti ovisni o glupostima, a isto tako nemojte biti navezani na osobe i ovisni o njima. Izgradite sebe kako Bog zapovijeda, pomozite se svime što sam vam preporučio ovdje. Odrecite se ogovaranja i miješanja u tuđe živote, sa svojim postupajte zdravo. Postite i prinosite žrtvu Gospodinu i upoznajte Ženu, Majku, Kraljicu koja je promijenila povijest čovječanstva i dala mu nadu.
Za kraj postoji jedna jako moćna knjižica koja vam može puno pomoći u osobnoj izgradnji: „Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti‟. Sam naslov sve govori. Mala napomena jest da je knjiga pisana više za američki mentalitet, ali je puno toga korisno, istinito i zdravo, i vi ćete znati razaznati ono što se odnosi na vas, a što se tiče događanja ovdje kod nas. Nije ažurirana. Ne piše ništa o tome koliko se u zadnjih 5 godina katoličanstvo kod nas konkretiziralo i svećenici su našli „caku‟ i približili mlade k Isusu na nevjerojatne načine. Mene je k Isusu (ovim smjerom) prvi i najviše približio don Damir, i za to mu do Neba hvala!
P.S. Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti! (1 Kor 16, 13)
Foto: Pixabay
