Prije nekoliko godina sreo sam jednu curu koja je imala puno problema. Starija sestra joj se bavila okultnim i to je ostavilo posljedice na nju i imala je razne manifestacije: u snu bi crtala pentagram ili Horusovo oko, uglavnom po rukama, a da toga nije bila svjesna.

Jednostavno bi se ujutro probudila s ožiljcima tog oblika. Bog ju je poslao u našu zajednicu, upoznao sam je, a upoznao ju je i naš duhovni asistent. Išli smo kod jednog svećenika karizmatika, ali nije bilo nekog pomaka. Borba s njom za vrijeme molitvenog susreta bi bila jako teška, ali sam nekako bio miran jer sam znao da postoji neki uzrok, samo sam morao otkriti o čemu se radi.

Proslijedila mi je pismo koje je napisala sebi i Bogu, i čitajući to na 3 sam mjesta naišao na riječi „taj i taj mi je uradio to i to, nikada mu neću oprostiti“. I odmah sam znao: e, tu je kvaka, sad znam s čime se treba boriti. Rekao sam duhovnom asistentu za to i nekako smo je uspjeli usmjeriti da se ona moli za to, a i da ćemo mi s njom. Da prvo oprosti sebi sve loše što je radila, a onda da oprosti i svima koji su je povrijedili na bilo koji način. Bila je to lomljavina, ali je uspjela. Sada jedan fast forward: uskoro su manifestacije u snovima prestale, zatim je našla dečka, za godinu dana se udala i sada ima predivnu bebu. Bogu hvala.

Znate, nekad je jako teško oprostiti nekome tko vas povrijedi, ali i sam znam da je oprostiti sebi puno teže. Jednostavno nemaš taj mir, nemaš slobodu, imaš ograničen pogled i ne funkcioniraš kako treba. Ako se pozovemo na Očenaš, trebali bismo znati oprostiti da bi Bog mogao oprostiti nama. Jer nije toliki fokus na tome što sam ja pao ili što si ti pao. Fokus je na tome da u tome padu ne zaglibiš, da ne ostaneš ležati i ustrajati u njemu. Fino se trebaš podići, čvrsto! Odlučiti da nećeš više i probati opet. Pa da 1000 puta padneš, ustani i probaj opet. E, to je oprost – snaga koju nosiš u sebi, a vjerujući da sljedeći put možeš biti bolji.

Nekada davno prije ispovijedi kako je danas poznajemo, kod Židova su se grijesi opraštali tako da bi grešnik u svoje ime i u ime svoje obitelji (ako ne bi mogli doći), nosio neku životinju, goluba ili janje, na žrtvenik na kojem bi se životinja zaklala. Veličina životinje ovisila je o težini grijeha koje grešnik nosi. Pa tako, ako je bio baš neki teškaš, poveo bi bizona sa sobom. Ali najčešće bi to bilo janje. Jednim dijelom krvi bi se grešnik umio, a ostatak krvi bi jednim kanalićem otekao u rijeku. Zatim bi se grešnik u toj rijeci oprao i tada bi bio čist od grijeha.

A što se onda dogodilo? Došao je Isus Krist, koji je na taj žrtvenik stavio sebe, svoju krv prolio za vijeke vjekova, za svakoga od nas. Ne znam jeste li čuli za potpuni oprost. Potpuni oprost je milost u kojoj imaš priliku biti spašen od kazne za grijehe. Kroz ispovijed se čistiš od krivnje, ali ne gine ti čistilište ako ti je srce imalo uprljano iza toga. Potpunim oprostom dobiješ priliku spasiti se od čistilišta za sve što si do toga trenutka učinio. Dalje opet ovisiš o sebi. Prilika za potpuni oprost je puno.

Izdvojio bih sljedeće iz Katekizma Katoličke Crkve:

O P R O S T I

1471 Nauk i praksa oprosta u Crkvi usko su povezani s učincima sakramenta pokore.

ŠTO JE OPROST?

„Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca.‟

„Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno.‟ Oprosti se mogu primijeniti živima ili pokojnima.

KAZNE ZA GRIJEH

1472 Da bi se shvatili ovaj nauk i praksa Crkve, treba imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu. Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život; to se lišavanje zove “vječna kazna” za grijeh. S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilištem. To čišćenje oslobađa od takozvane “vremenite kazne” za grijeh. Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana, već kao posljedice same naravi grijeha. Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.

1473 Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju. Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe taj dan, sučeljavajući se vedro sa smrću, kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi, te molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži “starog čovjeka” i obuče “novog čovjeka”.

U ZAJEDNICI SVETIH

1474 Kršćanin koji nastoji da se očisti od svakoga grijeha te se uz pomoć Božje milosti posveti, nije sam. “Život svakoga Božjeg djeteta čudesno je, u Kristu i po Kristu, povezan sa životom sve druge kršćanske braće u nadnaravno jedinstvo Kristova otajstvenog Tijela, tako da skoro nastaje jedna mistična osoba.”

1475 U općinstvu svetih, dakle, “među vjernicima – onima koji su već stigli u nebesku domovinu, onima koji svoje krivnje još ispaštaju u čistilištu ili onima koji su još na ovozemnom putovanju – postoji trajna veza ljubavi i obilata razmjena svih dobara”. U toj čudesnoj razmjeni svetost jednoga koristi drugima daleko više od štete koju je grijeh jednoga mogao prouzročiti drugima. Tako obraćanje općinstvu svetih omogućuje raskajanom grešniku da bude u kraće vrijeme i uspješnije očišćen od kazna za grijeh.

1476 Ta duhovna dobra općinstva svetih nazivamo također riznicom Crkve; “nije to skup dobara nalik na materijalno bogatstvo nagomilano kroz vjekove, nego neizmjerna i neiscrpljiva vrijednost koju imaju kod Boga ispaštanje i zasluge Krista našega Gospodina, prinesene za ljudski rod da bude oslobođen od grijeha i uniđe u zajedništvo s Ocem. Dakle, u Kristu Otkupitelju nalaze se u izobilju zadovoljštine i zasluge njegova otkupljenja”.

1477 “Jednako tako toj riznici pripada i vrijednost doista neograničena, neizmjerljiva i uvijek nova koju kod Boga imaju molitve i dobra djela blažene Djevice Marije i svih svetaca koji su se, slijedeći po njegovoj milosti stope Krista Gospodina, posvetili i izvršili poslanje koje im je Otac povjerio; i tako, radeći na svome spasenju, surađivali su i na spasavanju svoje braće u jedinstvu otajstvenog Tijela”.

DOBITI BOŽJI OPROST PO CRKVI

1478 Oprost se dobiva po Crkvi koja se, snagom vlasti vezivanja i odrješivanja, što ju je dobila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina, te mu otvara riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć tom kršćaninu, nego i potaknuti ga na djela pobožnosti, pokore i ljubavi.

1479 Budući da su vjerni mrtvi na putu čišćenja također članovi istog općinstva svetih, možemo im pomoći, između ostalog, stječući za njih oproste, da bi tako bili olakšani od vremenitih kazni za grijehe.

Tko je nakon razbojnika prvi dobio priliku za potpuni oprost? Onaj satnik što na križu sv. Damjana kleči ispod Isusa. Kad je probo Isusa kopljem, po njegovom su se licu prolili krv i voda. Umio se svojim grijesima, ali je istog trenutka bio opran od njih. I pao je na koljena. To je taj osjećaj.

E sad, jedno otkriće! (Napominjem da je ono plod molitve, sabranosti, puno čitanja i ljubavi prema Crkvi). Sveti Franjo po čijemu uzoru mi nastojimo živjeti, prvi je svetac koji je zadobio Isusove rane. Također, prvi je koji je potpuni oprost doveo među sve nas. Zamolio je papu Honorija III. da dopusti da se u svakom mjestu gdje budu djelovali franjevci da mogućnost potpunog oprosta, i to slavimo na Gospu od Anđela, 2. kolovoza, svake godine. Potrebno je pohoditi župnu crkvu, ispovjediti se, pričestiti, izmoliti vjerovanje i moliti na nakanu svetog Oca Pape. Kad to uradiš, čist si.

Dalje: sveta Faustina je imala milost susresti milosrdnog Isusa, prikazujući ga tako da mu iz srca struje dvije zrake, bijela i crvena, za koje je lako zaključiti šta znače.

Dalje, papa koji je trenutno u službi uzeo je ime sveca po čijemu uzoru mi nastojimo živjeti (!). Među prvim stvarima koje je uradio proglasio je godinu milosrđa.

Dakle, kronološki: krv i voda iz Isusova boka, sveti Franjo s Isusovim ranama, izmolio od Pape potpuni oprost, sveta Faustina s viđenjem Isusa kao milosrdnog sa bijelom i crvenom zrakom iz srca, zatim papa Franjo s proglašenjem godine milosrđa. Da se primijetiti da Papa tim činom podsjeća sve nas na to da iskoristimo tu priliku i da se pripremimo direktno za raj. Ako mi netko kaže da Duh Sveti ne zna što radi i da nije moćan, izlemat ću ga. Šalim se, neću, oprostit ću mu i naučiti ga šta je ispravno.

Ako pogledate na Isusove udove na Damjanovom križu, mogli biste se zapitati zašto su tako tanašni. Zato što se od nas očekuje da budemo Njegovi udovi jer je On glava! Ma ne treba to Njemu, ali treba nama. Trebamo biti Njegovi udovi da sve to ima smisla. A nećemo Ga razočarati, je l’ tako?

 

Foto: Pixabay

Prethodni članakMiro Spajić: Zbog kocke sam uništavao svoju obitelj, a danas se u njoj slavi Bog!
Sljedeći članakRAZMATRANJE Bez mene ne možete učiniti ništa
Damir Šiljeg je sin, brat, prijatelj, muž, građevinar, katolik i 'ercegovac iz Ljubuškog. Pošto je za njega dublji osobni odnos s Bogom započeo preko don Damira Stojića, goruće teme za koje se uvijek bori i svjedoči upravo su predbračna čistoća i teologija tijela. Ne voli mlaku pivu i mlake muškarce. Zna se diviti svetosti ljudske spolnosti, ženi, svakom živom stvorenju, a iznad svega Stvoritelju. Obožava djecu, veliki je ljubitelj prirode, biciklist, gitarist i aktivni član velikog župnog zbora sv. Ante na Humcu. Zna puno, ali ne propušta priliku da bude poučen. Želi učiti biti sluga svima, poput svog uzora sv. Franje Asiškog, koga je upoznao djelujući kroz framu, ali isto tako stoji čvrsto na zemlji i spreman je u Ljubavi Kristovoj druge opomenuti.