Razgovarali smo s Darkom Andročecom, doktorom znanosti, suprugom i ocem petero djece iz Preloga pokraj Čakovca o bračnom i obiteljskom životu. Kako uspijeva žonglirati sa zahtjevnim ulogama znanstvenika, supruga i oca, koji su mu prioriteti u životu, koliku ulogu igra njegova supruga u obiteljskom životu, kako rasplamsavaju dugogodišnji bračni žar usprkos obvezama, umoru itd., pročitajte u redcima koji slijede…
Tko je Darko Andročec?
Darko Andročec je sretno oženjen najboljom ženom na svijetu, Majom, te je otac (zasad) petero divne dječice: Gabrijela (10), Marije (8,5), Marte (7), Ane (3,5) i Magdalene (1).
Čime se bavite?
Po zanimanju sam doktor znanosti iz područja informacijskih znanosti i radim kao docent na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.
Kako je izgledao Vaš hod u vjeri? Koliko Vam je vjera bitna danas?
Djetinjstvo sam proveo kao lošiji tradicionalni vjernik. Do krizme sam sudjelovao na nedjeljnim misama, a nakon krizme samo za veće blagdane. Nisam imao iskustvo obiteljske molitve. Upoznajući suprugu, nedjeljne su mi mise počele biti redovne, molitve češće. Stupivši u brak, svakodnevno smo supruga i ja imali zajedničke molitve. Prvo je to bila krunica s biblijskim razmatranjima, no kako su djeca dolazila imali smo više osobnih molitava, a zajedničke molitve su bile prilagođene više dobi djece, kraće, popraćene pjesmom. Vjera je temelj naše obitelji. Izuzetno nam je važna. Trudim se svakodnevno rasti. Ima padova, suhoće, ali i ponovnog ustajanja i ustrajnosti.
Lijepo mi je biti član muške zajednice Krista Kralja gdje osvježavam svaki put iznova svoj odnos s Kristom. Prošli sam Božić prošao program Exitus, a trenutno sam u Sapientiji, gdje kroz 90 dana nastojim produbiti svoj odnos s Kristom, posvijestiti si što je u životu važno, truditi se smanjiti ljudsku oholost i težiti k poniznosti. Svakodnevno zajedno sa suprugom čitam Sv. pismo. Jedno drugo potičemo kroz 365 dana pročitati je cijelu. Nakon što smo je ove godine prvi put pročitali cijelu, odlučili smo krenuti iznova i nadam se da ćemo opet, kad dođemo do kraja, početi ispočetka.
Kako ste upoznali suprugu i prohodali s njom? Je li Vam trebalo dugo da se odlučite za brak?
Suprugu sam upoznao u Zagrebu na druženju kod zajedničkog prijatelja Kreše. Odmah sam je uočio. Sjajila je i bila drukčija od drugih po samim temama razgovora i pogledom na život. Ona je i mene zamijetila. Ponovno smo se susreli nakon mjesec dana u Zagrebu. Nakon trosatnog razgovora shvatio sam da je to cura za mene i prohodali smo. Već smo na prvom susretu ozbiljno razgovarali o svim važnim životnim pitanjima (djeci, obitelji, karijeri, vjeri…). Dijelili smo zajedničko mišljenje da se oboje vidimo u velikoj obitelji. Kako su se naši susreti svodili na višesatne razgovore, ubrzo sam shvatio da želim da mi Maja bude žena. Zaprosio sam je nakon 8,5 mjeseci (i prije bih, ali sam se bojao da je ne prestrašim brzinom, a kasnije mi je priznala da se potiho nadala da ću je zaprositi i mnogo ranije). U kršćanski smo brak ušli nakon 1,5 godine od početka našeg hodanja.
Koliko je bitna predbračna čistoća prije stupanja u brak?
Smatram da je neprocjenjivo važna, jer je vrijeme hodanja veoma dragocjeno i važno ga je iskoristiti na dobro upoznavanje mogućeg budućeg supružnika. Ukoliko se stupi u odnose, komunikacija tad pada u drugi plan i lako se dogodi da se čovjek tada nađe u braku sa strancem.
Kako komentirate činjenicu da se mladi danas sve kasnije odlučuju za brak, a da se pak svaki treći bračni par rastaje?
E, tu se vraćam na ranije postavljeno pitanje. Često se mladi orijentiraju na užitak bez obveze, pa se na brak gleda kao na ograničavanje te isprazne slobode. Nema te čežnje i želje postati jedno s voljenom osobom, pogotovo za tako dulje razdoblje kao što je cijeli život. Također, puno je više orijentiranosti na sebe i svoje potrebe, davanja prednosti karijeri i skupljanju materijalna blaga i prestiža, umjesto tradicionalnom obiteljskom životu. Logično mi je da ima toliko rastava kad se često bračni parovi poznaju samo površno te često u istoj kući žive kao dva samca, svaki orijentiran na sebe i svoje interese. Danas je čovjek rijetko spreman na žrtvu i odricanje. Nažalost, malo je onih koji su iskusili istinsku ljepotu i radost sebedarja.
Jeste li oduvijek planirali imati brojnu obitelj? Planirate li još djece?
Od našeg smo prvog susreta razgovarali o većem broju djece. Supruga je rekla da bi barem osmero, a ja sam smatrao da je petero sasvim u redu. No danas više ne govorimo o broju djece koji želimo, jer ih želimo onoliko koliko nam Gospodin daruje, ali se nadamo da će nas još obilatije darovati jer smo sa svakim djetetom sve radosniji i ispunjeniji. Mijenjaju nas na bolje. Od njih primamo više nego što ulažemo. Oni su kruna našeg braka i naše najveće bogatstvo.
Kako ljudi komentiraju Vašu otvorenost životu?
Pa kako tko. Uglavnom su to pozitivni komentari, jer vide da super funkcioniramo i da smo jako sretni. Uvijek smo nasmijani jer se svi jako volimo i to se primijeti. Djeca su super učenici, idu na više aktivnosti, često idemo na izlete, ljetujemo na moru i ona nas baš u ničem ne ograničavaju, pa često čujemo komentar da je lakše nama s petero nego nekima s jednim ili dvoje. A to je istina, jer je i nama sada lakše. Ne mislim fizički, jer je puno zahtjevnije, već u onome miru i unutarnjoj radosti koja se osjeća svakodnevno.
Može li osoba žonglirati s više zahtjevnih uloga istovremeno, tj. biti u isto vrijeme i uspješan znanstvenik te brižan muž i otac? Kako?
Važno je posložiti prioritete. Meni je prioritet obitelj i tome sve podređujem. U znanosti se ima što raditi i 12 sati na dan, a i to ne bi bilo dosta puta dovoljno. No zato je tu žena koja me od početka ulaska u znanost dobro poticala na ono važno, dajući mi do znanja koliko sam potreban njoj i djeci, ne toliko moj financijski doprinos, već vrijeme koje dajem njima. Smatram da odgovorno obavljam posao na fakultetu i to onoliko koliko najbolje mogu. No kad obavim što sam dužan napraviti, ravno s posla odlazim kući gdje sam uvijek dobrodošao. Nijedan kafić, aktivnost, društvo mi ne mogu dati ono što primam u obitelji – istinsku ljubav.
Mogli bismo imati mnogo više financijskih sredstava, kuću bez kredita, bolje automobile da radim više jer sam u području gdje bih mogao dobro zaraditi, no to iziskuje vrijeme koje bih morao oduzeti svojoj obitelji, a smatram da bi to u ovoj situaciji kad su dječica mala bilo mnogo više štete nego koristi. Moja supruga je meni toliko posebna jer mi svakodnevno daje do znanja koliko mi je zahvalna što sam njih stavio na prvo mjesto. Uvijek joj je moja prisutnost najvažnija. Nije opterećena materijalnim. Osim toga, u obiteljskoj kući namjerno nemamo televizor, djeca nemaju mobitele niti ne igraju igrice, nemamo Facebook račune, nego sve to vrijeme radije koristimo za zajedničke obiteljske trenutke.
Kažu da žena drži tri ćoška kuće. Koliku ulogu igra Vaša supruga u obiteljskom životu?
Prirodno u obiteljskom životu žena igra najvažniju ulogu. Moja supruga Maja živi u potpunosti za našu obitelj, 24 sata na dan je posvećena meni i našoj djeci, sva se daje našoj obitelji, prava je vrsna žena. Presretan sam što ju je Bog stavio na moj put. Našu obitelj ona ispunjava svojom ljubavlju, nježnošću i brigom. Od naše kuće napravila je dom u kojem se osjećam prekrasno. Neizmjerno sam joj zahvalan na njenoj predanoj ulozi supruge i majke naše dječice.
Treba li osoba stavljati karijeru ispred svoje obitelji?
Svaka osoba je priča za sebe. Po svakoj osobi Gospodin djeluje na jedinstven način. Ne znam za druge, ali znam da bih ja bio vrlo siromašan čovjek da sam stavio karijeru ispred obitelji. Ne mogu si ni zamisliti koliko životne radosti bih propustio, za koliku ljubav bih bio uskraćen…
Koliko je bitno da djeca prime vjeru u obitelji? Kako im Vi prenosite vjeru?
Gospodin čudesno djeluje, za svaku osobu ima svoj plan spasenja. Neki je prime već u majčinoj utrobi, a neki kasnije, no smatram da je velika prednost primiti je što ranije, jer je život puno smisleniji, ljepši i bogatiji kad se hoda s Kristom. Mišljenja sam da djeca koja prime vjeru u obitelji imaju manje šanse jače i duže „zalutati‟, a ako i zalutaju, ipak se kad-tad vrate k Ocu.
Mi svojoj djeci nastojimo prije svega vjeru prenijeti vlastitim primjerom. Svakodnevnom zajedničkom obiteljskom molitvom koja se sada sastoji od krunice Božjem milosrđu, jedne desetice krunice, zahvale i prošnje svakog pojedinog člana te molitve Anđelu čuvaru. Redovito sudjelujemo svi zajedno na sv. misi. Troje najstarije djece ministriraju. Svakodnevno ih blagoslivljamo. Kad god oni nekud idu, supruga ih redovito blagoslovi i blagoslovljenom vodom.
U braku ste već više godina. Kako rasplamsavate taj bračni žar unatoč svakodnevnici, obvezama, umoru?
U braku smo 12 godina i sve mi je bolje i bolje. Suprugu volim sve više i više. Dosta i dalje razgovaramo, imamo manje vremena, ali kad se malo osjeća nemir u zraku ili kad skliznemo s pravoga puta, supruga me odmah bez odgađanja pozove na razgovor, često i višesatni, dok sve ne riješimo i osjetimo još veći žar ljubavi nego ranije. Puno nam je pomogao i Bračni vikend koje organizira Hrvatska zajednica bračnih susreta nakon kojeg smo još više poradili na svojoj komunikaciji. Nema dana bez ljubavnih porukica, zahvala za dnevne žrtvice (što meni posebno godi jer vidim da supruga svaki moj trud itekako cijeni), zagrljaja. Još smo slatkorječiviji, barem mi se tako čini, nego na početku veze. Umorni smo svakog dana, ali to je lijepi umor. Lagao bih kada bih rekao da imamo puno vremena samo jedno za drugo jer nemamo, ali si ukrademo svakodnevno koji trenutak za iskaz ljubavi i poštovanja, jer svaki dan treba raditi na odnosu jedno s drugim, a tako i u odnosu s Kristom. Smatramo da, kako će djeca rasti, bit će i više vremena samo za nas…
Razgovor vodio: Krunoslav Puškar
Foto: privatna arhiva obitelji Andročec
