Sveti nam Petar u Svetome pismu govori da budemo budni jer naš „protivnik, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre‟ (1. Petrova 5, 8). Đavao je stvaran, a njegova je želja uništiti tebe i mene na bilo koji mogući način. Zbog toga je važno da mu se odupremo duhovnim oružjem molitve i vjere.

Jedno od najmoćnijih oružja u duhovnom boju tako je medaljica sv. Benedikta. Korištena već stoljećima, ova je medaljica povezana s mnogim čudesima, kao i s moćima tijekom egzorcizma.

Podrijetlo

Točno podrijetlo medaljice sv. Benedikta je nepoznato, no poznato je da je prvu medaljicu nosio papa Lav IX. u 11. stoljeću. On je svoj čudesan oporavak od ugriza zmije pripisao njoj. Medaljice sv. Benedikta koriste se otada u različitim oblicima, no medaljica u današnjem obliku, poznata kao i jubilejska medaljica, nije postojala sve do 1880. godine kada je napravljena u čast 1400 godina od rođenja sv. Benedikta.

Značenje

Medaljica sv. Benedikta bogata je značenjem. Prednji dio sadrži sliku sv. Benedikta koji drži križ i samostanska pravila. S njegove lijeve i desne strane nalaze se riječi značenja: „Križ našeg svetog oca, sv. Benedikta.‟ Vanjski dio sadrži sljedeće riječi na latinskom: „Neka nas na času naše smrti utvrdi njegova prisutnost.‟

Stražnji dio medaljice je još zanimljiviji. On sadrži nekoliko inicijala koji služe kao latinska molitva egzorcizma, kao i molitva za vodstvo. Inicijali C S S M L – N D S M D na latinskom stoje za ovu latinsku molitvu:

Crux sacra sit mihi lux!

Nunquam draco sit mihi dux!

To u prijevodu znači:

Sveti Križ neka bude moje svjetlo:

neka mi zmaj ne bude vodič.

Vanjski rub okružuju riječi V R S N S M V – S M Q L I V B. Ti inicijali predstavljaju molitvu egzorcizma koja je bazirana na događaju iz života sv. Benedikta.

Nakon što je sv. Benedikt tri godine bio pustinjak, a njegova se reputacija svetosti proširila nadaleko, jedna ga je skupina redovnika upitala želi li biti njihov opat. Sv. Benedikt se složio, no neki su se redovnici u zajednici pobunili jer im se uistinu ta ideja nije svidjela pa su odlučili ubiti sv. Benedikta trovanjem kruha i vina. Čim je sv. Benedikt napravio znak križa nad svojom hranom, kako je bio njegov običaj, odmah je znao da je otrovan. Bacio je vino na pod i rekao:

Vade retro, Satana!

Nunquam suade mihi vana!

Sunt mala quae libas.

Ipse venena bibas!

To bi značilo:

Odlazi, Sotono!

Ne nudi mi svoje ispraznosti!

Zle su stvari koje mi nudiš.

Pij sam svoj otrov!

Tu molitvu predstavljaju inicijali koji okružuju stražnji dio medalje.

Upotreba

Medaljice sv. Benedikta koriste se na mnoge načine, a uvijek kao zaštita protiv zla. Neki ih ljudi zakopavaju u temelje svoje nove građevine kako bi ih one očuvale od zlih utjecaja, dok ih drugi stavljaju na krunice ili ih vješaju na zidove svoga doma. No najuobičajeniji je način korištenja medaljice sv. Benedikta nošenjem. Medaljica se može nositi sama ili se može utisnuti u raspelo, poput ovoga na slici:

Bez obzira na to kako se koristi, medaljica bi se uvijek trebala blagosloviti molitvom. Prije su samo Benediktinci mogli blagosloviti medaljicu, a danas je može blagosloviti svaki svećenik.

Ako nemaš medaljicu sv. Benedikta, toplo ti preporučam da je nabaviš. Možeš je nabaviti bilo gdje se prodaju katoličke stvari. Ona je osnovna zaštita, kao neprobojna pancirka sakramentala!

 

Sam Guzman – catholicgentleman.net

Preveo: K.P.