U enciklici Centesimus Annus, objavljenoj 1991. godine povodom stote obljetnice Rerum Novarum, Ivan Pavao II. ponudio je snažnu i iznenađujuće pozitivnu refleksiju o poduzetništvu i tržišnoj ekonomiji u vremenu nakon pada komunističkih režima u Europi.
U nastavku vam donosimo tek manji dio enciklike:
Vidjeli smo kako je neprihvatljiva tvrdnja da poraz takozvanog »realnog socijalizma« ostavlja kapitalizam kao jedini model ekonomske organizacije. Potrebno je odstraniti zapreke i monopole koji tolikim narodima koče razvitak, jamčiti svima – pojedincima i narodima – temeljne uvjete koji dozvoljavaju sudjelovanje u razvitku. Takav cilj zahtjeva programirane i odgovorne napore sa strane sve međunarodne zajednice. Potrebno je da jači narodi pruže onima slabijima priliku da se uključe u međunarodni život, a da oni slabiji koriste takvu priliku poduzimajući napore i nužne žrtve, brinući se za stabilnost na političkom i monetarnom polju i za neke buduće perspektive, za rast sposobnosti vlastitih radnika, za odgoj djelotvornih poduzetnika koji su svjesni vlastite odgovornosti.
Zahtjev za kvalitativno više zadovoljavajućom i bogatijom egzistencijom u sebi je zakonita stvar; no ne mogu se ne naglasiti nove odgovornosti i opasnosti povezane s tom povijesnom fazom. Kako se javljaju i definiraju nove potrebe, uvijek im prethodi više ili manje prikladna koncepcija čovjeka i njegova istinskog dobra: izborom proizvodnje i potrošnje očituje se određena kultura kao globalna koncepcija. Odatle proizlazi pojava konzumizma. U pronalaženju novih potreba i novih načina njihova zadovoljavanja nužno je dati se voditi integralnom slikom čovjeka koja će poštivati sve dimenzije njegova bića i podrediti one materijalne i instinktivne onim nutarnjima i duhovnima. Ako se čovjek, naprotiv, neposredno obraća svojim instinktima i ne obazire se na svoju osobnu svjesnu i slobodnu stvarnost, mogu se oblikovati navike konzuma i životni stilovi koji su objektivno nedozvoljeni i često štetni za fizičko i duhovno zdravlje. Ekonomski sustav sam po sebi ne posjeduje kriterije koji bi dozvoljavali da ispravno razlikujemo nove i uzvišenije oblike zadovoljavanja ljudskih potreba od novih uvedenih potreba koje ometaju oblikovanje zrele osobnosti. Zato je nužno i hitno veliko odgojno i kulturno djelo koje će obuhvatiti odgoj potrošača za odgovornu upotrebu njihove sposobnosti izbora, oblikovanje visokog smisla odgovornosti među proizvođačima i, pogotovo, među profesionalcima masovnih komunikacija, uz također nužan zahvat javnih vlasti.
Izvor: csnc.hbk.hr
