Koliko su našem životu i našim odnosima potrebni upravo takva vrsta oprosta. Koliko je takav oprost potreban našem svijetu – oprost koji nije ni zaborav ni slabost. U tom kontekstu u misli dolaze proročke riječi iz Poruke za Svjetski dan mira 2002., koju je sveti Ivan Pavao II. objavio nedugo nakon terorističkih napada 11. rujna u Sjedinjenim Američkim Državama. Dok su mnogi tada govorili o „preventivnom ratu“ kao odgovoru na razmjere napada, Papa je želio jasno poručiti da „nema mira bez pravednosti, nema pravednosti bez oprosta“.
Sveti Ivan Pavao II. napisao je: „Često sam razmišljao o trajnom pitanju: kako ponovno uspostaviti moralni i društveni poredak narušen tako strašnim nasiljem? Došao sam do čvrstoga uvjerenja, koje potvrđuje i biblijska objava, da se narušeni poredak ne može u potpunosti obnoviti drukčije nego odgovorom koji sjedinjuje pravednost i oprost. Temelji istinskoga mira jesu pravednost i onaj oblik ljubavi koji se očituje kao oprost.“
Oprost nije potreban samo pojedincima, nego i „obiteljima, zajednicama, društvima, državama i samoj međunarodnoj zajednici kako bi obnovili prekinute odnose, nadvladali besplodne situacije uzajamne osude i odoljeli napasti da druge trajno isključuju i osuđuju bez mogućnosti pomirenja. Sposobnost opraštanja nalazi se u samim temeljima vizije budućega društva obilježenoga pravednošću i solidarnošću.“
S druge strane, kako je također istaknuo sveti Ivan Pavao II., izostanak oprosta, osobito kada potiče trajne sukobe, „ima iznimno visoku cijenu za ljudski razvoj. Sredstva se troše na naoružanje umjesto na razvoj, mir i pravednost. Kolike patnje trpi čovječanstvo zbog nedostatka pomirenja! Koliko se napredak usporava zbog nespremnosti na oprost! Mir je nužan za razvoj, ali istinski je mir moguć jedino zahvaljujući oprostu.“
Izvor: vaticannews.va
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
