Francuska stigmatičarka Marta Robin, koja je pedeset dvije godine živjela u boli i hranila se samo svetom hostijom, navještavala je da će sveti Josip postati svetac trećeg tisućljeća. Evo zašto…
Francuska stigmatičarka Marta Robin, koja je pedeset dvije godine živjela u boli i hranila se samo svetom hostijom, navještavala je da će sveti Josip postati svetac trećeg tisućljeća. Zašto? Zato što joj je Bog dao spoznati uništenje obiteljskih odnosa, deficit očeva, detronizaciju Boga Oca u ljudskim srcima, suvremenu pandemiju muškarčeve nezrelosti za očinsku ulogu i deformaciju muškog spola u homoseksualne hibride.
Tamo gdje što nedostaje, tim se više želi. U pustinji je voda zlato, a u našoj civilizaciji pustošenje populacije deficitom očeva paradoksalno čini očinstvo zlatom. Što rjeđe možemo susresti istinskog oca, tim više netko takav postaje uistinu nesusretljiv ili izniman u smislu značenja.
Bog nije želio da Majka Sina Božjega rodi i odgaja Sina bez brige i posvećenja muškarca, koji bi bio svojevrstan predstavnik Božjeg očinstva. Bog ne želi samoću i odbacivanje, udaljavanje i nedostatak nekoga tko bi u obitelji predstavljao njega samoga.
Svaki je otac Božja slika, a ne „uvreda“. Zbog toga je vražji napad usmjeren prije svega na očinstvo. Demon, napadajući i uništavajući očinstvo, odbacuje ljude od mogućnosti stvaranja Božje slike u svijesti mlade generacije.
Što je ishod? Onemogućen razvoj vjere. Može li se bez vjere živjeti? Bez vjere u Boga ne postoji vjera u životni smisao, u budućnost, u vječnost, nema vjere u preživljavanje kriza i konflikata, nema vjere u sreću i ljubav, nema vjere ni u sebe sama. Nemati vjeru znači nemati cilj.
Izvor: book.hr
Foto: Unsplash
