1. lipnja 2025.

Top 5 This Week

Related Posts

Očevi, doznajte što vam G. K. Chesterton poručuje!

Stogodišnjica preobraćenja G. K. Chestertona na katoličanstvo povoljna je prilika da se ovom briljantnom piscu, polemičaru oštre inteligencije i razornom kritičaru suludih kulturnih moda, približimo iz perspektive kršćanskog realizma. Posvetio je mnogo stranica braku i obitelji. Često je isticao očite proturječnosti modernosti u razumijevanju ove vitalne institucije za osobu i društvo.

Obitelj, kazalište izvanrednog

Chesterton osuđuje besmislenost želje za besmislenim novitetima koje pokazuje snob trenutka, naglašavajući vječnu originalnost i veličinu obiteljske institucije, odlučujuće za ljudski život. „Najizvanrednija stvar na svijetu su običan muškarac i obična žena i njihova obična djeca“, kaže engleski mislilac s dozom humora. Obiteljski dom je kolijevka i škola čovječanstva: mjesto dobrodošlice i zaštite, sazrijevanja i socijalizacije; u obitelji se prepoznaje vlastiti identitet i vrijednost, gdje se uči živjeti i voljeti. Jer, ukratko: „Obitelj je kazalište duhovne drame, mjesto gdje se stvari događaju, posebno stvari koje su važne.“

Kućna avantura

Neobuzdana težnja za profesionalnim uspjehom može biti zamka – čak i idolopoklonstvo – ako se zanemaruju obiteljske vrijednosti: „Uspjeh na poslu se ne isplati kada znači neuspjeh kod kuće.“ Naravno, i djeca mogu biti predmet poremećene ljubavi.

„Brak je avantura: kao odlazak u rat.“ Znatiželja suvremenog turista, njegov stalni bijeg u lažne rajeve – često virtualne – vulgarna je u usporedbi s onim što se zaista isplati: prava avantura sastoji se u ostanku kod kuće, hrabrom odgovoru na najstrastveniji poziv i poduzimanju prekrasnog zadatka stvaranja doma. „Kada uđemo u obitelj, činom rođenja, ulazimo u neuračunljiv svijet, svijet koji ima svoje čudne zakone, svijet koji može postojati bez nas, svijet koji mi nismo stvorili. Drugim riječima, kada uđemo u obitelj, ulazimo u bajku.“

Posvetiti vlastito postojanje uživanju u neutemeljenim emocijama rastvara se u nepravilnom lutanju. Jer značenje slobode je predanost: predati sebe je ljudskom biću ono što je letenje ptici. „Ljubav nije slijepa; to je posljednje što jest; ljubav je ropstvo, i što je više ropstva, to je manje slijepo.“

Darivanje sebe u korist drugih ispunjava život smislom. Bračno i obiteljsko „mi“ – rođeno iz bračnog saveza, u skladu s Božjim planom upisanim u muževnost i ženstvenost, te dostupno formiranom i zrelom razumu – izgrađuje čovječanstvo: to je prvi izazov s kojim se suočavamo. „Brak je dvoboj do smrti koji nijedan častan čovjek ne bi smio odbiti.“

Praznovjerje o razvodu

Nekompatibilnost karaktera često se navodi kao razlog za opravdavanje bračnog sloma. Chesterton odgovara s provokativnom ironijom: „Poznajem mnogo sretnih brakova, ali nikada kompatibilan. Čitava svrha braka je borba i preživljavanje od trenutka kada nekompatibilnost postane neupitna. Jer muškarac i žena, kao takvi, su nekompatibilni.“

Sam razvod kvalificira ga kao praznovjerje, jer nije zamislivo živjeti zajedno bez poteškoća: „Sva radost braka sastoji se u činjenici da on predstavlja trajnu krizu“, kaže s neskrivenom lakoćom. Ipak, život u zajedništvu je bitan, jer je usamljenost štetna i sterilna. Vještina obiteljskih odnosa je bitna za rast, razvoj i davanje života: trebamo si međusobno pomagati, dijeliti intimnost, raditi na stvaranju domaće zajednice, prevladavati trenja u društvu kako bismo izvukli najbolje jedni iz drugih.

Paradoks i spasenje

Ukratko, samo u prisutnosti istinskog Boga – beskonačnog Bića koje je u sebi međuljudsko zajedništvo, izvor svega obiteljskog života – mogu se prevladati velike kontradikcije ljudskog života u potrazi za smislom misterija koji ga obavija. Jer najveći paradoks ljudske povijesti, i jedini koji dešifrira njegovo značenje, jest prisutnost Isusa Krista, utjelovljene Riječi, Spasitelja svijeta, Otkupitelja čovječanstva i Zaručnika Crkve. On nas uči da, prevladavajući ljudska ograničenja kako bismo ušli u dimenzije božanskog života, „Ljubiti znači željeti ono što se ne može voljeti; oprostiti znači oprostiti ono što se ne može oprostiti. Vjera znači vjerovati u nevjerojatno. Nadati se znači vjerovati kada se sve čini beznadnim.“

 

Izvor: omnesmag.com

Preveo: M. Đ.

Ako ti se sviđaju članci koje objavljujemo, podrži naš rad jednokratnom donacijom od srca. Samo skeniraj bar kod u nastavku i uplati željeni iznos.

Ako ti trebaju detaljni podatci za uplatu, njih možeš naći ovdje.

Ako pak želiš postati naš redovni mjesečni podupiratelj, čime ostvaruješ posebne pogodnosti, to možeš postati ispunjavanjem ove prijavnice.

Prijavi se na naš newsletter ovdje i svaki tjedan primaj najvažnije obavijesti vezano za naš rad, misiju i apostolat.

Popularni članci