Kad je neki vojskovođa osjetio da mu se život bliži kraju, pozvao je svoga slugu i zapovjedio mu da ispuni njegove tri posljednje želje:
- Želio je da njegovo tijelo nakon smrti nose isključivo najbolji liječnici carstva.
- Druga je želja bila da se tijekom pogrebne povorke na putu raspu njegovo zlato i dragocjenosti.
- Treća je želja bila da iz lijesa vire njegove ruke – vidljive svima.
Sluga je bio iznenađen. Upitao je što znače te neobične molbe. Tad mu je vojskovođa odgovorio:
„Neka najbolji liječnici nose moj lijes – da svi vide kako su i najveće znanje i medicina nemoćni pred smrću.
Neka moje bogatstvo pada na zemlju – da ljudi shvate da sve što smo stekli na ovom svijetu ostaje ovdje.
Neka svi vide moje otvorene dlanove – da shvate kako čak i vladar cijelog carstva odlazi s ovoga svijeta praznih ruku.”
Život je prekratak da bismo ga gubili na stvari koje nemaju smisla. Prekratak da bismo se utrkivali za novcem koji poslije smrti neće imati nikakvog značenja. Ima važnijih stvari u životu — onih koje ostaju s nama do samoga kraja. Jer nitko od nas nema jamstvo da će se sutra probuditi.
(Nepoznat autor)
