Ako čitate bilo koje djelo svetoga Franje Saleškoga, steći ćete dojam da je bio samo utjelovljenje strpljivosti. Neprestano govori o neprocjenjivim plodovima krotkosti, blagosti i dobrote – osobito prema onima koji ih najmanje zaslužuju.
No mnogi ne znaju da se taj veliki svetac veći dio života borio s naglom naravi i izrazitom nestrpljivošću. Prema vlastitom priznanju, trebalo mu je gotovo dvadeset godina da nadvlada te sklonosti. Upravo je ta ustrajna borba sa samim sobom razlog zbog kojega ga danas pamtimo po strpljivosti i blagosti, a ne po manama koje su mu bile prirođene.
Pobijediti srdžbu
Vjerojatno je svatko od nas barem jednom doživio trenutak kada ga je preplavio iznenadan val bijesa. U takvim trenucima lako izgubimo nadzor nad sobom te kažemo ili učinimo stvari zbog kojih poslije žalimo. Meni se to svakako događalo, a iskreno govoreći, nagla narav područje je s kojim se i sam borim.
Srdžba se, međutim, ne očituje samo u burnim ispadima. Može poprimiti i oblik dugotrajne ogorčenosti ili neopraštanja zbog prošlih nepravdi koje godinama tinjaju u srcu. Može biti eksplozivna, ali i tiha, prikrivena i pasivno-agresivna.
Unatoč snazi takvih osjećaja, nismo bespomoćni. Sveci i učitelji duhovnoga života ostavili su nam bogatu baštinu savjeta o tome kako ovladati svojim strastima, pa tako i srdžbom. Njihov život svjedoči da se čak i najjači osjećaji ljutnje mogu – i moraju – nadvladati.
Jedna posebno korisna knjižica za sve koji se bore sa srdžbom, bilo da je riječ o nagloj naravi ili dubokoj ogorčenosti, jest Overcoming Sinful Anger oca T. G. Morrowa. U tom kratkom, sažetom djelu autor razmatra uzroke srdžbe i na jasan način iznosi sredstva za njezino svladavanje. Piše jednostavno i pregledno, a tekst obogaćuje brojnim životnim primjerima. Njegovi su savjeti korisni svima, bez obzira na to imaju li izražen problem s naglošću ili ne.
Evanđelje i međuljudski odnosi
Djelo oca Morrowa preporučujem ponajprije zato što polazi od činjenice da je Evanđelje prije svega pitanje odnosa – našega odnosa prema Bogu i prema bližnjemu. Ako je naš odnos s bližnjim narušen, narušen je i naš odnos s Bogom. Isus to jasno kaže u Govoru na gori:
„Ako, dakle, prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar pred žrtvenikom, idi najprije i izmiri se s bratom, a onda dođi i prinesi svoj dar.“ (Mt 5,23–24)
Drugim riječima, pomirenje s bližnjim prethodi ispravnom odnosu s Bogom. Jedina molba u Očenašu koja je izrečena uvjetno odnosi se upravo na naše međuljudske odnose: „Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“ Gospodin jasno kaže da, ako mi ne opraštamo drugima, ne možemo očekivati ni Božje oproštenje:
„Ako vi ne oprostite ljudima njihovih prijestupaka, ni Otac vaš neće oprostiti vaših prijestupaka.“ (Mt 6,15)
Veliki i mali grijesi
Kada razmišljamo o teškim grijesima, često pomislimo samo na preljub ili ubojstvo. Ako takve stvari ne činimo, lako zaključimo da smo duhovno u redu. No Isus jasno pokazuje da je srdžba, premda suptilnija, također oblik ubojstva te da ima ozbiljne posljedice za našu dušu (usp. Mt 5,22). I sveti Pavao u svojem popisu grijeha koji čovjeka mogu udaljiti od Kraljevstva Božjega spominje srdžbu uz druge teške grijehe (usp. Gal 5,20–21).
Ukratko, srdžba nije nešto što možemo tolerirati u vlastitom životu jer je pogubna za našu dušu. Kako piše otac Morrow:
„Za istinskoga kršćanina nije najvažnije odakle dolazi, nego kamo želi jednoga dana stići. Razorna srdžba nije nešto što želite ponijeti sa sobom kada napustite ovaj svijet. Ona će ozbiljno ugroziti vašu sposobnost da uđete u Kraljevstvo.“
„Ako imate problem s nekontroliranom srdžbom i želite biti kršćanin, morate ozbiljno raditi na tome da je nadvladate. Ne možete jednostavno reći: ‘Takav sam’, ako želite biti Gospodinov prijatelj.“
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
