Za većinu onih koji su gledali trilogiju „Gospodar prstenova“, Aragorn je voljeni lik iz mašte J. R. R. Tolkiena koji nam može pokazati kako izgleda autentična i zdrava muževnost.

Muževnost ostaje tema golemih sporova. Na mnogo načina pogledi na muževnost postali su polarizirani zajedno s drugim političkim i ideološkim pitanjima, a to je u konačnici na štetu svih nas.

Najčešće neslaganje javlja se oko koncepta „toksične muškosti“. Taj se koncept, s jedne strane, smatra valjanom kritikom muškog ponašanja koja ima za cilj ublažiti štetu koju su većinom nanijeli muškarci, nasilje u obitelji itd. S druge strane, kritizira ga se kao općenito odbacivanje i neodobravanje muževnosti te pokušaj da se iskorijeni muževnost.

Obje su perspektive razumljive, a iskustvo muževnosti često se može osjećati kao izbor između toga je li pojedinac podložan slabić ili dominantni grub čovjek. Ovo razumijevanje nije samo krajnje polarizirajuće, već i potpuno beskorisno.

Nedavno su u jednom videu na svome YouTube kanalu naziva Cinema Therapy, Jonathan Decker, licencirani terapeut, i Alan Seawright, profesionalni filmaš, raspravljali o temi toksične muževnosti na iznimno konstruktivan i koristan način.

Kao prvo, odlučili su taj koncept opisati kao „ograničavanje muževnosti“ umjesto „toksične muževnosti“, a u nastavku su ocrtali ono što se može smatrati pozitivnim muškim osobinama, poput snabdjevanja obitelji, zaštite, hrabrosti, odlučnosti, ambicioznosti, ali i negativne osobine, kao što su homofobija, mizoginija, dominacija kroz nasilje itd. Ovo je puno zdraviji i korisniji način za definiranje postojeće stvari jer se temeljne pozitivne osobine muževnosti nedvosmisleno cijene.

Ono što ovaj način gledanja na ovaj koncept inspirira jest to što otvara individualan prostor za rast kroz i uz muževnost, umjesto da je ograničava. Umjesto da osjećamo kako su jedini izbori muška hiperbrutalnost ili hiperpasivnosti, svakoj osobi otvaramo vrata da definira svoj specifičan izraz muževnosti, vođen pozitivnim osobinama.

Decker i Seawright svoj video fokusiraju na lik Aragorna iz trilogije „Gospodar prstenova“ kao vrhunski primjer zdrave muževnosti. Razlog odabira Aragorna jest taj što on kroz filmove dosljedno pokazuje apsolutnu hrabrost, snagu i odlučnost, a istovremeno podržava, ohrabruje druge i suosjeća s njima. On čak kritički izražava vlastitu nesigurnost o tome je li spreman na zadatke koji se od njega traže.

Ovo je uistinu oslobađajuća ideja za sve nas, jer ovaj pogled na muževnost ne uključuje potiskivanje ili neodobravanje bilo kojeg dijela našeg bića, već promiče puni izraz sebe. Da možemo biti i hrabri i snažni, kao i istovremeno biti u mogućnosti izraziti bilo koju emociju koja se osjeća. To možemo nazvati „oslobađajućom muževnosti“.

Ipak, s ovom spoznajom dolazi izazov hrabrosti, jer se beskorisne i polarizirane definicije muževnosti nisu pojavile bez razloga. Obje verzije imaju temeljne strahove koje nastoje izbjeći, a koje su u oba slučaja povezane s načinom na koji će ih drugi gledati. Na slabom i pasivnom polu glavni strah jest taj da će samopotvrđivanje i odvažnost dovesti do sukoba i da ćemo ostati posramljeni zbog toga što smo zli. Na više hipermuževnom polu postoji strah da će izražavanje osjećaja ranjivosti dovesti do ismijavanja i do toga da ćemo biti smatrani slabima.

Strah je temeljni razlog postojanja oba ekstrema, i upravo se s tim strahom moramo suočiti kako bismo se potpuno uskladili s tim novim prikazom muževnosti. Moramo priznati strahove prisutne u nama i odlučiti vrijedi li izgubiti pristup potpunijem izražavanju našeg potencijala.

Možemo se bojati da će nas bliska osoba ismijati i ponižavati zbog ranjivosti, ali u tom slučaju možemo izabrati da se usredotočimo na sebe bez obzira na to. Isto vrijedi i za suprotan slučaj ako naša novootkrivena asertivnost uzrokuje sukob, jer se uvijek možemo usredotočiti na sebe. Poanta je u tome da, brinući više o vlastitom integritetu nego o reakciji drugih, doista imamo cjelovitiji izraz sebe i svoje muževnosti.

Koliko god izgledao zastrašujuće taj potpuniji izraz naše muževnosti, možemo ublažiti dio svog straha shvaćanjem da svatko tko bi nas ismijavao ili posramio zbog našeg izraza zapravo samo pokazuje svoju sramotu.

Čak ćemo i dalje vjerojatno osjećati strah, i to je u redu, jer hrabrost je besmislena ako strah zapravo nije prisutan. Sve se svodi na to da doista budemo ono što jesmo i da prihvaćamo oslobađajuću muževnost bez obzira na reakciju ljudi oko nas.

Unatoč svemu što je rečeno u kritici muževnosti, vjerujem da je ona potrebnija nego ikad, ali u obliku koji je zdraviji od onoga što smo si do sada dopuštali. Vezani smo trenutnim ograničenjima muževnosti samo onoliko koliko si dopuštamo.

Uzmite iz tradicionalne muževnosti ono što vam uistinu služi, a ostalo neka otpadne. Učinite ga svojim jedinstvenim izrazom i živite ga u potpunosti. Svijetu je to potrebno, možda više nego ikad.

Edward Marotis

 

Spomenuti video Deckera i Seawrighta možete pogledati ovdje.

Preuzeto sa stranice edwardmarotis.medium.com.

Preveo: K.P.

Foto: New Line Cinema