Sv. Ivan Marija Vianney (1786. – 1859.), poznat i kao Arški župnik, svećenik je koji je još za svojeg života učinio velika čuda. Na njegove su se propovijedi mnogi obratili, a njegove su se duhovne misli mnogima urezale u srce.
Povodom obljetnice njegova rođenja za nebo 4. kolovoza 1859., donosimo neke od njegovih najpoznatijih misli:
I ako bi netko bio svet i mogao učiniti čuda, ali mu nedostajala ljubav, on neće doći u nebo.
Nema ništa smješnijeg i glupljeg, nego uvijek samo pričati o tome što čovjek ima i što sve može.
Svi sveci nisu dobro započeli, ali su svi dobro završili.
Ništa ne vrijeđa Boga tako puno, nego kada čovjek sumnja u Njegovo milosrđe.
Bog nije onaj koji nas osuđuje, nego se mi sami osuđujemo svojim grijesima.
Nakon što nam je Isus Krist sve ostalo darovao, što nam je mogao dati, želio nas je učiniti nasljednicima dragocjenosti, što postoji, i to je njegova sveta Majka.
Vidite, djeco moja, mi moramo zapamtiti da imamo dušu koju moramo spasiti i vječnost koja nas čeka. Svijet, njezini bogataši, udobnosti i časti će proći; nebo i pakao nikad neće proći. Zato budite budni!
Sva dobra djela zajedno ne ostvaruju vrijednost jedne jedine misne žrtve, jer djela su od čovjeka; misa je pak Božje djelo.
Naše pogreške su kao zrno pijeska kraj planine Božjega milosrđa.
Zapovijedi su uputstva koja nam Bog daje, kako se ne bi izgubili na putu prema nebu. One su kao putokazi na raskrižjima.
Zapamtite, djeco moja, blago jednog kršćanina ne leži na zemlji, on je u nebu. Prema tamo moramo svi upraviti svoje misli, gdje je naše blago.
Nijedan čas nije dragocjeniji i uspješniji, da nam ishodi milost obraćenja, nego je čas pretvorbe kod sv. mise. O, kad bi roditelji, očevi i majke, znali ovaj dragocjeni čas na pravi način iskoristiti, tada njihova djeca ne bi bila tako neposlušna, tako daleko od puta, koji vodi u nebo. O bijedni ljudi, koji tako beskrajno blago imaju pred sobom, a ipak se ne koriste njime!
Sveta Terezija je običavala ljubiti tragove, što ih je iza sebe ostavljao prolazeći svećenik.
Svećenik nije svećenik za sebe, on ne može sam sebe odriješiti od grijeha niti si podijeliti posljednje pomazanje. On nije ovdje za sebe, nego za vas.
Kako slijep je čovjek koji se toliko kinji da bude vječno osuđen i vrlo nesretan, već i na ovom svijetu! Kad biste imali milost i ozbiljno mislili na svoj spas, prisustvovali biste sv. Misi kad god možete. Tad bi vam bilo jasno sve ovo što vam kažem.
Kad bismo znali što je sveta misa, od radosti bismo umrli. Nikad nećemo na zemlji shvatiti kolika je sreća smjeti prikazati svetu misu. To ćemo pravo razumjeti tek u nebu.
Idite dakle k sv. pričesti, moja braćo, dolazite k Isusu sa ljubavlju i pouzdanjem! Primajte Ga kao hranu duše! Živite od Njega, da za Njega možete živjeti. Ne recite da nemate vremena, da imate previše posla. Zar nije božanski Spasitelj rekao: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i Ja ću vas okrijepiti!“ Zar biste se mogli jednom ovako nježnom i ljubaznom pozivu opirati?
Ne recite da niste dostojni. Istina je, vi niste dostojni, ali vi Njega trebate. Kad bi naš Gospodin i Spasitelj našu dostojnost imao pred očima, nikad ne bi On Svog divnog Sakramenta ljubavi ustanovio, jer Njega nitko nije dostojan, niti sveci, niti anđeli, niti arkanđeli, niti knezovi nebeski. Ali On je imao pred očima potrebe naše duše, i nama je svima potrebno da Ga primamo.
Kruh za duše je u svetohraništu. O, kako lijepo je to, moja braćo! Kada svećenik kod mise digne sv. hostiju i vama je pokaže, a vi tada možete zaista reći: „Ovo je hrana moje duše!“ O, moja djeco, mi imamo previše sreće! Mi ćemo to razumjeti u nebu.
Onaj, koji se dostojno pričešćuje, gubi se u Bogu, kao kaplja vode u oceanu. Kako bi bilo lijepo kad bismo na to mislili: izgubiti se u bezdanu ljubavi za cijelu vječnost.
Ako ljubimo Boga, molitva će nam biti ugodna kao disanje.
Ni težina naših grijeha, ni velik broj naših grijeha ne treba nas tako zastrašiti da izgubimo nadu, nego trebamo imati žalost, kajanje i odluku da ćemo se popraviti i da više nećemo Boga vrijeđati.
Blago onome koji živi i umire pod zaštitom Djevice Marije, jer mu je nebo osigurano.
Poznato je, kako se sotona boji onoga koji moli, jer ga gleda povezana s Bogom. I čini sve da nas spriječi u molitvi. Kad sotona želi upropastiti neku osobu, počinje joj isticati odvratnost prema molitvi.
Da, braćo moja, čim napustimo molitvu, trčimo velikim koracima prema paklu. Nikad nećemo stići k dobrom Bogu ako se ne prihvatimo molitve. Da, braćo moja, dobro obavljenom molitvom zapovijedamo Nebu i zemlji, i svi će nam se pokoravati.
Nikad ne zaboravite, da nam Bog svakog jutra priprema potrebne milosti kako bismo sveto proveli dan, jer On znade sve prigode, u kojima bi mogli sagriješiti, sve napasti, koje sotona sprema. Ako molite na koljenima, dat će vam Bog sve milosti, koje su vam potrebne da ne podlegnete napastima. Zato sotona sve čini, da zanemarite molitvu, jer on znade, ako vas je dobio na početku dana, siguran je za sve ostalo… Nemojte govoriti, da nemate vremena za molitvu… Nemojte se varati! Kako ćete se svidjeti Bogu i spasiti dušu? Tko će vam spasiti dušu, ako je izgubite. „Na zemlji smo kratko vrijeme… I idemo brzo prema vječnosti…“
Svećenik nastavlja otkupiteljsko djelo na zemlji. Svećeništvo je ljubav Isusova srca.
