Sveti Ivan Marija Vianney rodio se 8. svibnja 1786. godine u Francuskoj, u mjestu Dardillyju. Bilo je to upravo uoči Francuske revolucije 1789. godine. Tako je Ivan bio svjedok te zloglasne revolucije i njezine strahovlade.

Svećenici koji su ostali vjerni Crkvi i katoličkoj vjeri, i zato bezbožničkoj vlasti nisu položili prisegu na revolucionarni ustav, morali su pred progoniteljima bježati i skrivati se. Redovnice, preobučene u građansko odijelo, djecu su poučavale vjeronauku potajno noću. Tako je bilo i s Ivanom. Ivan se je tajno ispovijedio u roditeljskoj kući, a svetu pričest primio je u jednom štaglju.

U siromašnoj obitelji šestero djece Ivan je spavao u štali. Kad su se prilike donekle smirile, pobožni i učeni svećenik Balley, koji je bio pred revolucionarima pobjegao iz Pariza, došao je za župnika u Ivanovo susjedno selo Ecully. On je Ivana uzeo k sebi u župni dvor i spremao ga za svećenika. Želju svog srca da želi postati svećenik, Ivan je povjerio svojoj majci: „Kad bih bio svećenik, osvojio bih mnogo duša.“ Majka mu je plakala od radosti, dok oca nije bilo jednostavno pridobiti da mu da dopuštenje.

Ivan je bio netalentiran za školu i samo je zahvaljujući uglednom župniku Balleyu primljen u sjemenište, a potom i u veliko sjemenište u Lyon. Uz velike teškoće konačno je zaređen za svećenika 1815. godine. Sretnom mladom svećeniku sreća se povećala kad je imenovan kapelanom svojem dobročinitelju župniku Balleyu. Već 1818. godine Ivan je imenovan župnikom u malom mjestu Arsu. Za stanovnike tog mjesta rekao je jedan župnik da se osim krštenjem ni u čemu ne razlikuju od životinja. A generalni vikar mu je prilikom imenovanja rekao: „U toj župi nema mnogo ljubavi prema Bogu, ali ćete je vi u nju unijeti.“

Župnik Ivan Vianney, vidjevši u kakvom je duhovnom stanju župa, vjerojatno se sjetio Isusove tvrdnje da ima slučajeva kad se sotonu može savladati i otjerati samo postom i molitvom. Tako se Arški župnik hranio jedino krumpirom koji bi skuhao odjednom za cijeli tjedan. Teško se trapio i drugom pokorom, a noću je satima molio pred Oltarskim sakramentom. Propovijedi su mu bile vrlo glasne i oštre. Na pučkim misijama u susjednim župama pomagao je kao ispovjednik. Mnoštvo svijeta počelo je dolaziti baš k njemu na ispovijed, a sve je više ljudi iz cijele okolice dolazilo u Ars da se ispovijede kod svetog župnika. Bio je to ne samo običan svijet nego i ugledni klerici i visoko školovani ljudi. Mnoge sate i kasno u noć provodio je u ispovjedaonici. Čitao je ljudska srca i savjesti. Otkrivao je pokornicima prošlost i proricao budućnost.

No taj silan Ivanov uspjeh izazvao je zle ljude i đavla. Đavao mu je noću oduzimao bukom i štropotom ionako kratak san. Zli su ga ljudi blatili najodvratnijim lažima. A najviše su ga boljele zavisti i neopravdane kritike koje su dolazile od strane klera, i ne samo nižeg klera. Upadao je radi svega toga i u krize – čak je odlučio i pokušao napustiti Ars.

Veliko ohrabrenje i utjeha bila mu je „Kuća providnosti“, nešto slično kao sirotište što je osnovao za siromašne i nezbrinute djevojčice. U tom su se domu dogodila i prva čudesa. Tako se je dogodilo čudo umnažanja brašna za kruh, kad župnik nije imao dovoljno novca za prehranu sve većeg broja djevojčica.

Glas o svetosti župnika Vianneya nadaleko se pronio, župa se duhovno preporodila, a mjesto Ars postalo je hodočasničko mjesto. Pokornički način života, naporno pastoralno djelovanje, mnoge nepravde koje su mu činjene – sve je to iscrpilo svetog svećenika i nakon 42 godine župničke službe u Arsu i 73 godine života, umro je 4. kolovoza 1859. godine. Po zagovoru župnika Ivana Marije Vianneya događala su se mnoga čudesa. Blaženim je proglašen 1905., svetim 1925., a zaštitnikom župnika 1929. godine.

Pokopan je u crkvenoj lađi s natpisom na grobu: „Ovdje počiva Ivan Marija Krstitelj Vianney, župnik Arški.“ Nakon 45 godina tijelo mu je sačuvano i postavljeno je u staklenom sarkofagu na oltaru u Crkvi, gdje se i danas nalazi. Tu svećenici rado prikazuju svete mise i preporučuju se svetom župniku.

Molitva sv. Ivanu Mariji Vianneyu

Sveti župniče Arški,
tijekom tvoga djetinstva,
srce tvoje bijaše usmjereno prema Bogu.
Djevica Marija, Kristova Majka,
sjajila je neprestano kao Zvijezda tvoga života.
Čuo si poziv Isusa Krista,
isti poziv, koji je on uputio prvim učenicima.
Isti poziv, koji su tijekom povijesti prihvaćali mnogi mladići
i svoj život posvetili širenju Evanđelja
kao svećenici i pastiri stada Božjega.
Sveti župniče Arški,
sav tvoj život bijaše odgovor na taj neodoljivi poziv,
poziv ljubavi.
Izmoli našem papi milost,
da ravna Crkvom Kristovom istom mudrošću i zauzetošću
kojom si ti upravljao malom lađom u Arsu.
Izmoli našim biskupima hrabrost i jakost,
koja im je potrebna
da navješćuju Riječ Božju kako treba
i da vode uznemireno stado prema Kristu,
koji je Put, Istina i Život.
Izmoli našim svećenicima milost
da svaki dan prikazuju svetu misnu žrtvu, sakrament Ljubavi,
i da uvijek budu najtješnije povezani s otkupiteljskim križem Kristovim.
Isprosi im milost
da u srca ljudska ulijevaju milosrđe Krista Spasitelja
po sakramentu pokore,
pomirujući ljude s Bogom i s bližnjima.
Isprosi od Boga za sve milost svetosti.
U trenutku razdjeljenja,
uznemirenosti, mržnje i tjeskobe
obraćamo se k tebi.
Sveti župniče Arški,
vapijemo ti, dođi u pomoć svojoj katoličkoj Crkvi!
Amen.