Roman „Srce traži zadovoljstvo“ romansirana je autobiografija u kojoj sam objedinila svoja tri puta — put prema Bogu, umjetnički put i put prema pravoj ljubavi.
Podijeljen na sedam godina i sedam mjeseci, počinje i završava ljubavnom pričom: onom između Boga i duše te onom između muškarca i žene. Stoga je jedan dio put do susreta, a drugi sami susret, jednako kao što su to Stari i Novi zavjet. Izlažući svoju dušu javnosti, donosim istinu o putu traganja i konačnoga pronalaska, što li sve jedna duša treba proći da bi dosegnula svoj uzvišeni cilj.
O putu prema Bogu:
„Neizvjesnost budućih događaja nosila je svoju težinu, a ja sam, u želji da se rasteretim, počela tražiti sigurnu nit za koji se mogu uhvatiti. I godine čekanja stavile su pokoji kamen u moju putnu torbu koju više nisam mogla nositi sama. Padala je kiša; dok sam hodala pognute glave, blatnjav put naznačio je da nisam obasjana svjetlom istine, već da joj krošnje prošlih razočaranja priječe prodor. Sabirući ljepotu prošlih spoznaja, pala sam u Očevo naručje. Ponovno sam željela biti dijete. Strahovito sam se brinula za sutra dok je On već poznavao put.“
O umjetničkome putu:
„Kao mornar što plovi po beskraju oceana uslijed nevremena, čekala sam zatišje da nastavim svoj put do cilja. Pila sam zagađenu vodu – i to je aspekt ružnoga uoči lijepoga. Svakim sam danom stvarala nove bedeme oko srca ne bi li se moja utvrda mogla oduprijeti teškim nasrtajima svijeta koji me okruživao, dok sam riječi izgubljenih borbi preoblikovala u djela pisanoga stvaralaštva.“
O putu prema pravoj ljubavi:
„Moju su molitvu uvelike usmjeravali stihovi psalma na čiju mi je ljepotu ukazao Adrien. Glasili su: Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Ako očuva riječi Tvoje. Žarom svoje molitve upravo sam tomu željela pridonositi. Duša je ogromno prostranstvo riječi i želja pa se nisam opredijelila Bogu iznova nabrajati što bih sve voljela da s mojom molitvom čini. Vjerovala sam da On moju dušu poznaje bolje nego ja sama pa će ga ujedno izgrađivati u osobu koja će poštovati i podupirati ideale kojima stremim. Međutim, postoji nešto o čemu sam sanjarila: priželjkivala sam da će voljeti ples i s divljenjem u očima opisivati ono što voli – jer je divljenje pravi znak da je život prisutan. Moleći se, svoju sam ljubav učinila djelatnom.“
U čitavome romanu mnoštvo je znakovitosti, izraza i rečeničnih konstrukcija koje sugeriraju daleko više od onoga što se isprva čini. Naprimjer, epilog je sastavljen od rečenica iz romana, kao mozaik. To znači da svaka sugerira nešto što je već bilo, ali u epilogu dobiva jače, uzvišenije značenje. Konačni susret, opisan u posljednjim rečenicama epiloga, ulaz je u zemaljski raj. Zlo nikada neće imati posljednju riječ jer ljubav nije kraj, ona je tek početak.
„Hrabrost Marijina.“ Antun, Bošnjaci
„Tvoj je put prema Gospodinu poput grma rascvjetalih, najmirisnijih ruža, a trnje je sastavni dio tvoga puta i Njegove krune. Ovoliko ljubavi u patnji već dugo nisam susrela.“ Klara, Nedelišće
„Tvoj je dijalog s Bogom tako iskren i ogoljen. Unatoč sumnji, tami i padovima, vraćaš se na put za koji znaš da neće biti lagan. Vjerujem da je Bog čista ljubav i da ju ti u ovome romanu zagovaraš. Optimizam koji nam ostavljaš na kraju romana čista je nada koja je svima potrebna.“ Klaudija, Vinkovci
Roman se može kupiti u online trgovini preko linka: https://glorialamarr.com/trgovina/
