Sveci nisu čudaci ili iznimke. Oni su standardni model djelovanja za ljudska bića.
Zašto Crkva uključuje blagdan Svih svetih (1. studenog) u svoj kalendar blagdana? Zašto Apostolsko vjerovanje uključuje ‘općinstvo svetih’ kao jedno od 12 ključnih članaka naše vjere?
Zato što, kako je to rekao Charles Peguy, ‘život, na kraju, sadrži samo jednu tragediju, a to je da se ne postane svetim.’
Sveci nisu čudaci ili iznimke. Oni su standardni model djelovanja za ljudska bića. Ustvari, u biblijskom smislu riječi, svi su vjernici sveci. (…)
Sveci nisu suprotnost grešnicima. Ne postoji suprotnost grešnicima u ovome svijetu. Postoje samo spašeni grešnici i nespašeni grešnici. Stoga svet ne znači ‘bez grijeha’, nego ‘izdvojen’, pozvan iz ovog svijeta u sudbinu vječne ekstaze u Bogu.
Tko je svetac? To je, prije svega, onaj koji zna da je grešnik. Svetac zna sve novosti, i loše novosti grijeha i dobre novosti spasenja. Svetac je pravi znanstvenik, pravi filozof:
Svetac zna istinu. Svetac je vidjelac, onaj koji vidi ispred sebe. Svetac je realist.
Svetac je također idealist. Svetac prigrljuje patnju iz herojske ljubavi. Svetac također prigrljuje herojsku radost. (Ovo je i jedan od kriterija za kanonizaciju: sveci moraju imati radost.)
Svetac je sluga Kristov. Svetac je također osvajač veći od Aleksandra Velikog koji je samo osvojio svijet. Svetac pobjeđuje sebe. Što znači čovjeku ako osvoji čitav svijet, ali ne savlada sebe?
Svetac je toliko otvoren da sa sv. Pavlom može reći: ‘naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. Znam i oskudijevati, znam i obilovati’ (Fil 4, 11–12). Svetac se vjenčava Bogom ‘u dobru i zlu, u bogatstvu i siromaštvu, u zdravlju i bolesti, do smrti.’ Svetac je također toliko odlučan, toliko tvrdoglav, da će radije umrijeti nego kompromitirati istinu, pišući također svoj kredo u pijesku vlastitom krvlju dok umire. (Jedan je svetac to uistinu i napravio.)
Svetac je zakleti neprijatelj svijetu, tijelu i đavlu. On je uključen u smrtonosnu borbu s Vrhovništvima i Vlastima. Svetac je također prijatelj i ljubitelj svijeta. On ljubi ovaj svijet zaražen grijehom mekim usnama Boga prikazanog u Evanđelju po Ivanu 3, 16. Svetac objavljuje Božji rat ovom svijetu, zabadajući križ kao mač u zemlju okupiranu neprijateljem, a dršku mu drži nebo. Istovremeno on širi svoje ruke na taj isti križ kao da govori: ‘Vidite? Ovoliko je velika moja ljubav za vas!’ (…)
Svetac je viši od bilo koga u svijetu. Svetac je pravi planinar. Svetac je također niži od bilo koga u svijetu. Kao voda, on teče do najnižih mjesta kao što je Kalkuta.
Svečevo srce je slomljeno svakom malom brigom ili grijehom. Svečevo srce je i toliko jako da ga čak ni smrt ne može slomiti. Neuništivo je jer je tako lomljivo.
Svetac skida svoje ruke s upravljača svoga života i daje Bogu da njime upravlja. To je strašno jer je Bog nevidljiv. Svetac također ima ruke koje pomiču svijet. On ima stopala koja se miču kroz svijet sigurnim korakom.
Svetac ne dopušta drugima da mu izigravaju Boga. Svetac prima svoje zapovijedi od Generala, ne od vojske. Svetac također drugima ne izigrava Boga.
Svetac je maleni Krist. Ne samo da mi vidimo Krista kroz Njegove svece, kao što vidimo svjetlo kroz umrljano prozorsko staklo, nego mi također razumijemo svece samo kroz Krista, kao što razumijemo jaja samo kroz piliće.
Sveci su naša obitelj. Mi smo jedno Tijelo. Oni su naše noge i mi smo njihove. Zato je njihov blagdan i naš blagdan. Kako kaže Pascal: ‘Primjeri plemenite smrti Spartanaca i drugih jedva nas dotiču… Ali primjeri smrti mučenika nas dotiču jer su oni naši članovi… (…).’
Mi ne postajemo sveci misleći o svetosti, a (zasigurno) ne i pišući o njoj, nego vršeći je. Dolazi vrijeme kada će pitanja o njoj nestati, a mi ćemo je samo činiti. Kad bi osoba koju volimo bila ispred naših vrata kucajući da uđe, bismo li se pitali kako brava funkcionira ili kako se naši mišići pokreću da bismo je otvorili?
Sv. Franjo Asiški jednom je rekao svojim redovnicima da ako bi imali viđenje, a skitnica bi pokucala na njihova vrata tražeći čašu hladne vode, odvraćanje od nebeskog viđenja kako bi pomogli skitnici bilo bi pravo nebo, a odvraćanje od skitnice kako bi zadržali blaženo viđenje bilo bi odvraćanje od Božjeg lica.
Svetac je onaj koji vidi da je skitnica – Isus.
Preveo: K.P.
Članak je preveden osobnom dozvolom autora.
__________________________________________
Dr. sc. Peter Kreeft profesor je filozofije u Bostonu. Autor je preko 40 knjiga.
