Izgubljeni sin

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko,

njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča,

pade mu oko vrata i izljubi ga.

Luka 15, 20

Svatko se od nas barem jednom u životu osjećao kao izgubljeni sin iz navedene prispodobe. Smatrao je kao i on da nam naš nebeski Otac nikad neće oprostiti naše grijehe i pogreške. No to je kriva slika našeg nebeskog Oca. On se već na prvi znak našeg kajanja gane, trči nam u zagrljaj i ljubi nas. Jer On je dobar i rado prašta, pun je ljubavi prema svima koji Ga zazivaju.

Ne vjeruješ u to? Doista, On ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je Njegova s onima koji Ga se boje. Nikad nemoj sumnjati u Njegovu ljubav i spremnost na praštanje. On nije kao tvoji zemaljski roditelji koji su te možda razočarali. Može li žena zaboravit` svoje dojenče, ne imat` sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, On tebe zaboraviti neće.

Psalam 86, 5; Psalam 103, 10–11; Izaija 49, 15

Nebeski Oče, hvala Ti na Tvojoj beskrajnoj ljubavi. Hvala Ti što nam uvijek praštaš i uvijek daješ novu priliku. Molim Te, daj mi onakvo srce i usta koje će neprestano klicati o Tvojoj ljubavi i svima ispovijedati da si Ti dobar i vjeran Otac. Amen.

 

Foto: Gospelimages