Od prvih trenutaka postojanja imali ste sav DNK koji je odredio vaš spol, crte lica, tjelesnu građu te boju kože, kose i očiju. S 24 dana vaše je srce počelo kucati. Do 8. tjedna imali ste sve organe, a formirali su se i vaši jedinstveni otisci prstiju. Ultrazvuk pokazuje da ste do 18. tjedna mogli plivati, sisati palac, pa čak i pokriti uši ako biste čuli glasnu glazbu. Da ste rođeni samo 23 tjedna nakon začeća, vaše šanse za preživljavanje bile bi 50-80 posto; do 25. tjedna, to je preko 90 posto, a to je još uvijek mjesecima prije termina.
Posljedice pobačaja
Pobačaj rezultira smrću djeteta. Za mnoge majke, pobačaj uzrokuje tešku i dugotrajnu emocionalnu, psihološku i duhovnu traumu. Mnoge žene doživljavaju neizmjernu krivnju, sram i tugu. Dokumentirani su i drugi učinci: depresija, povlačenje od drugih, poremećaji prehrane, samokažnjavanje poput „rezanja“, seksualna disfunkcija i problemi s intimnošću, ovisnost o alkoholu i drogama, problemi s povezivanjem s drugom ili sljedećom djecom, noćne more povezane s pobačajem i drugi problemi sa spavanjem.
Obiteljski odnosi mogu patiti jer otac, bake i djedovi pobačenog djeteta ili drugi članovi obitelji proživljavaju vlastitu krivnju, tugu ili gubitak. Čak i ako majka taji svoj pobačaj, članovi obitelji mogu biti uznemireni promjenama u majčinom ponašanju i mentalnom ili emocionalnom zdravlju.
Što Crkva uči?
Crkva je dosljedno učila da je svaki ljudski život dragocjen i vrijedan zaštite. Svaki namjerni pobačaj je itekako pogrešan. U travnju 2018. papa Franjo je napisao: „Naša obrana nevinih nerođenih mora biti jasna, čvrsta i strastvena, jer je u pitanju dostojanstvo ljudskog života, koji je uvijek svet i zahtijeva ljubav prema svakoj osobi, bez obzira na njezin stupanj razvoja.“
Naprimjer, beba začeta silovanjem nije agresor koji zaslužuje smrt pobačajem. Ona je nevina, poput svoje majke. Oboje zaslužuju suosjećajnu brigu i podršku, a ne još nasilja. Pobačaj ne donosi iscjeljenje ili mir, ali oboje se može pronaći u hrabroj odluci da se rodi dijete.
Danas se mnoge bebe kojima je prenatalno dijagnosticiran invaliditet pobace. Prestrašeni roditelji, nesigurni u svoju sposobnost brige za takvo dijete, mogu vjerovati da im je Bog dao ovo dijete s razlogom. Roditelji koji odgajaju djecu s invaliditetom često pišu o neočekivanim radostima i transformativnom učinku na svoje obitelji.
Čak i kada je stupanj invaliditeta toliko težak da je vjerojatno da će beba umrijeti prije ili ubrzo nakon rođenja, „mnogi roditelji koji su nosili svoju djecu do termina kažu da je zaštita njihove bebe i poštovanje njezina prirodnog života, bez obzira na to koliko kratak on bio, bilo duboko iscjeljujuće.“
Vrlo rijetko, nastavak trudnoće može ugroziti majčin život – naprimjer, zbog trudnoće na jajovodima ili agresivnog raka maternice. Moralno je dopušteno ukloniti prijetnju majčinom životu uklanjanjem kancerogene maternice ili jajovoda gdje se dijete ugnijezdilo, čak i ako je predvidljivo da će dijete umrijeti kao neizravna i nenamjerna posljedica takve operacije. Ali pobačaj – izravno i namjerno oduzimanje djetetovog života – nikada nije moralno dopušten.
Izvor: respectlife.org
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
