Revolucija umjetne inteligencije imat će dalekosežne posljedice za pitanje zaštite ljudskog života. Kakve će one biti, uvelike ovisi o raspravi koja se vodi već danas. Umjetna inteligencija može pridonijeti daljnjem širenju kulture pobačaja, ali može postati i snažan argument u prilog znatnom ograničavanju njegove zakonske dopuštenosti.
Najprije razmotrimo negativan scenarij. Danas se u svijetu svake godine izvrši više od 70 milijuna pobačaja. To znači da je pobačaj najčešći uzrok smrti – više ljudi umire od pobačaja nego od kardiovaskularnih bolesti ili raka. U određenom smislu može se reći da je najčešći način ljudske smrti u 21. stoljeću smrt u majčinoj utrobi, bilo zahvatom liječnika bilo primjenom abortivne tablete.
Većina država u svijetu dopušta pobačaj, a nekoliko desetaka njih čak i na zahtjev žene. Neke ga države aktivno promiču kako bi ograničile broj stanovnika. Takva se politika ipak može promijeniti ako se demografska kriza dodatno produbi.
Danas zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država, Francuske ili Njemačke posljedice starenja stanovništva ublažavaju useljavanjem imigranata. No to izaziva ozbiljne društvene napetosti koje bi mogle dovesti do napuštanja takve politike. Osim toga, nadoknađivanje demografskih gubitaka imigracijom nije dugoročno održivo jer i zemlje iz kojih migranti dolaze postupno ulaze u demografsku krizu. Primjerice, Indija, najmnogoljudnija zemlja svijeta, više nema prirodni prirast dovoljan za obnovu stanovništva – stopa fertiliteta iznosi 1,9, što je ispod razine potrebne za jednostavnu reprodukciju stanovništva.
Takva budućnost vjerojatno očekuje cijeli svijet. Kontracepcija je jeftina i lako dostupna, pobačaj je postao uobičajena pojava, a mnogi smatraju da je život bez djece jednostavniji i udobniji. Zato se većina odlučuje imati manje djece ili ih uopće ne želi.
Umjetna inteligencija smanjuje „potražnju” za ljudima
Demografska kriza mogla bi potaknuti države da promijene svoju politiku prema pobačaju. Ako je društvu potrebno više ljudi, dopuštanje njihova ubijanja prije rođenja čini se očito suprotnim državnim interesima.
Međutim, upravo ovdje umjetna inteligencija može oslabiti taj argument. Automatizacija rada omogućuje da poslove koje je nekada obavljalo deset ljudi danas obavi znatno manji broj radnika. Zbog toga državama i velikim kompanijama više neće biti potreban toliki broj stanovnika kako bi održavale gospodarski razvoj.
Posljedično, pozitivan učinak demografske krize mogao bi izostati. Umjesto zabrane pobačaja i promicanja otvorenosti životu, države bi mogle još snažnije ulagati u razvoj umjetne inteligencije. Time bi ideologija koja pobačaj prikazuje kao ljudsko pravo ostala nepromijenjena.
Nova norma rađanja djece
To nije jedina moguća negativna posljedica.
Umjetna inteligencija već danas mijenja postupke medicinski pomognute oplodnje. U laboratorijima se pomoću umjetne inteligencije odabiru embriji s najvećom vjerojatnošću uspješne trudnoće. Time postupak postaje učinkovitiji i financijski isplativiji.
Osim toga, umjetna inteligencija može pomoći u odabiru embrija koji najviše odgovara željenim osobinama budućega djeteta. Ona ne može genetski mijenjati embrij, ali može analizirati rezultate genetskih testova embrija te procijeniti genetske podatke roditelja ili darivatelja spolnih stanica. Na temelju toga moguće je izračunati vjerojatnost razvoja određenih nasljednih bolesti.
Takva bi optimizacija mogla promijeniti društveni pogled na roditeljstvo. Prirodno začeće bez prethodnoga genetskog testiranja moglo bi se početi smatrati neodgovornim. Mnogi bi se mogli pitati nije li bolje najprije obaviti genetske pretrage, a ako postoji povećan rizik od bolesti, koristiti spolne stanice drugoga darivatelja.
Drugim riječima, dvoje ljudi moglo bi se povezati iz ljubavi, ali ne bi nužno željelo da dijete koje odgajaju bude njihovo zajedničko biološko dijete. Ako bi analiza pokazala nepovoljne izglede, odlučili bi se za genetski materijal drugih osoba kako bi dobili „bolje“ potomstvo.
To bi značilo da bi medicinski potpomognuta oplodnja postala uobičajen način začeća, neovisno o tome postoji li problem s plodnošću. A svaki takav postupak uključuje odabir „najboljih“ embrija, dok ostali završavaju uništeni ili zamrznuti – što za mnoge od njih znači odgođenu smrt.
Lako je zamisliti i posljedice za nerođenu djecu. Dijete koje bi se, unatoč svim analizama umjetne inteligencije, rodilo s bolešću moglo bi biti proglašeno „neuspjelim proizvodom“ i uklonjeno tijekom trudnoće, pa čak i nakon rođenja, ako bi prevladala krajnje utilitaristička shvaćanja koja se već mogu pronaći u nekim europskim zemljama.
Takav scenarij autor smatra vrlo vjerojatnim. Civilizacija koja se odrekla kršćanskoga poimanja Boga, tvrdi, više nema dovoljno snažne moralne kočnice. Činjenica da se godišnje izvrši više od 70 milijuna pobačaja pokazuje koliko je oslabjela svijest o vrijednosti nerođenoga života.
Obezvrjeđivanje ljudskoga uma
Postoji, međutim, i drukčiji, pozitivniji scenarij.
Razvoj umjetne inteligencije mijenja način na koji društvo vrednuje ljudske sposobnosti. Razlike u znanju i inteligenciji postupno gube na važnosti jer umjetna inteligencija raspolaže većom količinom informacija i obrađuje ih mnogo brže od čovjeka.
To, naravno, ne znači da čovjek gubi svoju jedinstvenost. Čovjek je sposoban za istinsko stvaralaštvo, dok umjetna inteligencija to nije. Ipak, u svakodnevnom životu ta razlika postaje manje vidljiva.
Ono što umjetna inteligencija nema i nikada neće imati jest ljudsko tijelo. Čovjek misli, osjeća i djeluje kao tjelesno biće. Ako intelektualne sposobnosti budu gubile svoju društvenu vrijednost, upravo bi tjelesnost mogla postati sve važniji temelj ljudskog dostojanstva.
Pobačaj i pojam ljudskog dostojanstva
Današnja opravdanja pobačaja često počivaju na tvrdnji da je čovjek prije svega razumno biće te da ljudsko dostojanstvo proizlazi iz sposobnosti razmišljanja.
Ako bi se, međutim, ljudsko dostojanstvo temeljilo na samoj činjenici da čovjek postoji kao tjelesno biće, tada bi pobačaj bilo gotovo nemoguće opravdati.
Već ljudski embrij posjeduje vlastito tijelo i zato zaslužuje zaštitu.
To nije nova misao. Upravo tako uči Katolička Crkva: čovjek je jedinstvo tijela i duše te je od samoga početka svoga postojanja ljudska osoba, premda će njegove razumne sposobnosti sazrijevati tek tijekom razvoja.
Autor priznaje da se takvo stajalište često odbacuje kao isključivo vjersko ili katoličko. No smatra da bi razvoj umjetne inteligencije mogao dati novu snagu upravo toj argumentaciji te pridobiti i one koji joj dosad nisu bili skloni.
Istodobno podsjeća da povezanost ljudskoga dostojanstva s tjelesnošću nije isključivo religijska ideja. Slični se pristupi mogu pronaći i u pojedinim pravcima suvremene sekularne filozofije, primjerice u francuskoj fenomenologiji 20. stoljeća.
Kako će se budućnost razvijati, nitko ne može sa sigurnošću znati – ni čovjek ni stroj. No već sada vrijedi isticati da u dobu umjetne inteligencije ukorijenjenost ljudskog dostojanstva u ljudskom tijelu postaje još važnija nego prije.
Čak i ako takvo razmišljanje ne promijeni globalni pogled na vrijednost ljudskoga života, moglo bi, uz Božju pomoć, barem neke ljude odvratiti od odluke da usmrte vlastito nerođeno dijete.
Izvor: pch24.pl
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
