Afektivno-spolni odgoj nesumnjivo je jedan od najvećih izazova u odgoju djece i mladih. Stoga ga više ne možemo ignorirati niti prepustiti društvenim mrežama ili zabavi da ih obrazuju u ovom području. Neizbježno je baviti se time u školama i župama, mjestima gdje bi mladi trebali dobiti jasne, duboke i prilagođene odgovore za svoj razvoj, iz cjelovite perspektive koja obuhvaća tijelo, um, srce i duhovnu dimenziju.
Ključ pristupa afektivno-spolnom odgoju leži u pronalaženju ravnoteže između jasnoće i delikatnosti, između argumentacije i osobnog svjedočanstva. Nije stvar samo u davanju informacija, već u pomaganju da se razumije i živi vlastita afektivnost na potpun i autentičan način.
Davanje metaforičkih odgovora o seksualnosti ne pomaže mladima jer, daleko od razjašnjavanja njihovih nedoumica, stvara zbunjenost i ostavlja prostor za pogrešna tumačenja. Priče o rodama mogu zvučati lijepo, ali ne objašnjavaju jasno stvarnost tijela, značenje pristanka na spolni odnos ili duboke razloge koji stoje iza potpunog iskustva afektivnosti i seksualnosti.
Mladima su potrebni izravni, dobro argumentirani odgovori, prilagođeni njihovoj razini razumijevanja, koji će im pomoći u donošenju svjesnih i slobodnih odluka. Kada te odgovore ne pronađu kod kuće ili u školi, traže ih negdje drugdje, gdje često dobivaju iskrivljene ili ideologizirane informacije. Stoga je bitno s njima razgovarati istinito i izravno, jezikom koji razumiju i koji im omogućuje da vide ljepotu i odgovornost ljudske spolnosti.
Razgovor s njima prije nego što se suoče s pritiscima ili sumnjama sprječava ih da pribjegavaju neprimjerenim izvorima ili donose ishitrene odluke bez razumijevanja posljedica. S druge strane, ako predugo čekate s rješavanjem tih problema, može biti prekasno za sprječavanje bolnih pogrešaka ili ispravljanje ukorijenjenih zabluda. Stoga je bolje predvidjeti i pratiti proces sazrijevanja jasnim, dostupnim i prikladnim informacijama za svaku životnu fazu.
Katoličke škole, župe i institucije
Govoriti o afektivnosti i seksualnosti znači govoriti o samom životu. Međutim, predugo su se te teme smatrale tabuom u obrazovnim i vjerskim okruženjima, ostavljajući mlade ljude na milost i nemilost kontradiktornih, površnih i često štetnih poruka koje primaju iz svoje okoline, društva i medija. Zapravo, u posljednja dva desetljeća dopustili smo da se mladi obrazuju pornografijom.
Zbog toga je bitno da se afektivno-spolnoj formaciji dâ prioritet u dvjema ključnim institucijama u životu djece i mladih: školama i župama ili crkvenim stvarnostima u kojima žive. Obje su referentna mjesta u kojima se odgaja ne samo um, već i srce i savjest, pomažući u formiranju osoba s integritetom, sposobnih živjeti svoju afektivnost i spolnost zrelo i odgovorno.
Mladi imaju pitanja, nedoumice i sumnje o svojim tijelima, emocijama i odnosima. Ako ne pronađu odgovore u sigurnom i obrazovnom okruženju, tražit će ih na internetu, društvenim mrežama ili u razgovorima s vršnjacima, gdje su informacije često nepotpune, pristrane ili potpuno pogrešne. Škola ima odgovornost ponuditi odgovarajući okvir za učenje o afektivnosti i seksualnosti s dubinom, strogošću i koherentnošću.
Izvor: omnesmag.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
