Borba protiv zla često nije spektakularna; štoviše, u našoj duhovnoj borbi pomaže nam Presveti oltarski sakrament, ispovjedaonica, a zatim svakodnevni svijet, gdje pokušavamo primijeniti milosti pokajanja u praksi.
Kao i u mnogim drugim područjima, tako i u duhovnom životu – ispovijed spektakularno može odvratiti pažnju od svakodnevne, suptilne rutine svakodnevne vjernosti, s poniznim priznanjem grijeha nakon čega slijedi zahvalno primanje milosti.
Kakva tragedija, kakva katastrofa, da je praksa čestog primanja sakramentalne ispovijedi usahla, gotovo do izumiranja! Najobičnije i najnužnije sredstvo borbe za naše duše dobrovoljno je napušteno!
Jedan je autor u 19. stoljeću zapisao „Nema čovjeka, bio on toga svjestan ili ne, koji nije borac u ovoj žestokoj borbi; tko ne sudjeluje aktivno u odgovornosti za poraz ili pobjedu… I nemoj mi reći da se ne želiš boriti; u trenutku kada mi to kažeš, već se boriš; niti da ne znaš kojoj se strani pridružiti, jer dok to govoriš, već si se pridružio jednoj strani; niti da želiš ostati neutralan; jer dok misliš da jesi, više nisi; niti da želiš biti ravnodušan; jer ću ti se smijati, jer si izgovaranjem te riječi odabrao svoju stranu. Ne umaraj se tražeći sigurno mjesto od mogućnosti rata, jer se uzalud umaraš; taj se rat proteže do svemira i proteže se kroz sva vremena. Samo u vječnosti, zemlji pravednika, možeš pronaći odmor, jer samo tamo nema borbe. Ali nemoj, međutim, zamišljati da će ti se vrata vječnosti otvoriti, osim ako prvo ne pokažeš rane koje nosiš; ta se vrata otvaraju samo onima koji su ovdje vodili bitke Gospodnje i bili, poput Gospodina, razapeti.”
Stoga, ne kloni duhom. Ohrabri se vjerom tolikih mučenika, tolikih svetaca, znajući da nisi sam. Na kraju krajeva, Gospodin traži tvoj trud, ne rezultate. I sam sv. Augustin je govorio: Ako te Krist ne nađe kao pobjednika, neka te nađe kao borca!
Izvor: aleteia.org
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
