Mnogi supružnici pri ulasku u brak složni su u jednome – „tamo gdje su naši roditelji bili manjkavi prema nama kao djeci, mi nećemo“. Odluka, koliko god bila dobra, često ostane tek mrtvo slovo na papiru. Zašto je tome tako?
„Neću biti kao moj otac“, ali… Ali stalo mi je do toga što tko kaže o meni. Stalo mi je do toga da ostavim dobar glas iza sebe. Tako je moj otac radio. Pa dobro, neću toliko griješiti kao moj otac, ovo je tek mala sitnica.
„Neću biti kao moja majka“, ali… Ali kako da vjerujem djetetu? Pa opravdano je nekoliko tisuća puta reći mu ‘Nemoj, pazi, past ćeš, makni se’… Nije to loše, samo se brinem za njega. Dobro, neću baš toliko griješiti kao majka, ali ovo je opravdano.
„Neću biti kao moj otac“, ali… Ali kako komunicirati sebe i svoje emocije svojoj ženi? Pogotovo djetetu? Pa dijete me ne smije vidjeti slabog. Dobro, neću baš u svemu biti kao otac, ali… Ali čak ga i razumijem…
I tako, malo po malo, prvotna odluka pada u vodu. Ne želiš biti kao tvoji roditelji, ali želiš živjeti linijom manjeg otpora. Ne želiš činiti one pogrješke koje su oni činili, ali želiš da ti bude lijepo i ugodno. Htio bi drugačije, ali ne računaš sa žrtvom.
Što onda želiš i kako misliš odgojiti svoje dijete?
Foto: Unsplash
