Opasno je nekoga za života proglasiti svecem, neovisno radilo se o nekom svećeniku, redovnicima ili laicima. Nečiji darovi, lijepi izražaji i ostale kvalitete koje su očite na van nisu potvrda konačne svetosti, jer se odluka o svetosti donosi nakon što osoba umre, a ne dok živi.
Dok je osoba živa pa makar to bilo i u posljednjim trenucima života, osoba se može odmaknuti od Boga. Stoga ne smijemo nečije riječi uzimati kao da su Sveto pismo i proglašavati ih nepogrešivima.
Važno nam je pažljivo paziti na riječi iz poslanice Hebrejima: „Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru.“ (Heb 13,7). Jer ponekad čovjek čini velika djela ili barem to predstavlja kao velika djela, pametno govori, moli, stvara, ali u pozadini se krije velika neurednost na ostalim poljima života.
Vidljivo nam je to u pojedinim slučajevima svećenika i redovnika, ali i laika koji brzo steknu „popularnost“, a kroz neko vrijeme očituje se kako su zapravo živjeli potpuno drugačije. Bog i kroz takve loše primjere može učiniti dobra djela, ali također nas poziva preko sv. Pavla i na oprezan pristup prema bilo kakvim pojavama. Pristup društvenim mrežama danas nas može brzo lansirati u „visine“, ali jednako tako i baciti u ponor.
Stoga nam uvijek na prvome mjestu treba biti riječ Božja i sakramenti, a potom će sve doći na svoje. Bogu tako treba u svemu zahvaljivati pa i na lošim primjerima, ali iz takvih primjera treba učiti i biti pametniji u situacijama koje dolaze.
fra Vinko Brković
Izvor: Instagram profil
Foto: Unsplash
