Sretni smo upravo mi katolici! Mi imamo Isusa u svojoj sredini, dok ga drugi moraju istom tražiti. Neki protestantski propovjednik u Londonu pokazivao je svojoj petogodišnjoj kćerkici znamenitosti grada. Doveo ju je i u jednu katoličku ckrvu. Dijete se ogledavalo brižno na sve strane. Najednom mu padne pogled na crvenu lampicu pred oltarom. Oče, upita dijete, zašto gori svjetlo po bijelom danu?
To znači, da je u ovoj crkvi nazočan Isus, odgovori otac. On je tamo naime za onim malenim pozlaćenim vratašcima na oltaru. Ja bih htjela vidjeti Isusa, reče kćerkica. Ali to nije moguće, odgovori otac, jer su vratašca zatvorena, a i kad bi otvorena bila, ne bi ga mogla vidjeti, jer je on skriven pod koprenom. Potom se oboje udaljiše, a otac ju povede u protestantsku crkvu. Kako dijete nije vidjelo vječnog svjetla upita odmah: »A zašto ovdje ne gori svijetlo?« Jer tu nema Isusa, odvrati otac. »Onda idemo van, reče dijete, kad tu nema Isusa. Ja hoću ići tamo, gdje je Isus.« – Ove riječi silno djelovaše na oca. Postajao je sve više zamišljen, tražio je i tražio, dok nije napokon našao istinu i smirio se u katoličkoj crkvi.
Nama je dobri Bog prištedio traženje istine. Mi ju imademo u svoj punini, jer imademo u našoj sredini Isusa, koji je rekao: »]a sam put, istina i život.« (Iv 14,6)
Ovaj kongres ima nas utvrditi u našoj vjeri u Sina Božjega, Isusa Krista. A naša vjera ima nas utvrditi u našoj odluci, da ne ćemo mirovati dok ne vidimo potpunu pobjedu zakona Božjega na svim područjima privatnoga i javnog života u našoj domovini. Amen.
Hrvatska straža, 1. srpnja 1936., br. 148., str. 1-2
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 108.
