Fra Vatroslav Frkin rođen je 1939. godine. Njegovo rodno selo nalazi se svega 5 kilometara od Samobora, gdje, zanimljivo, danas obavlja svoju svećeničku službu. Već od najranije dobi pokazao je znakove da želi postati franjevac, a danas još uvijek aktivno radi s mnogim parovima.
Kako ste prepoznali talent koji imate? Kako to da ste počeli raditi s parovima?
„Nisam mislio da ću se time baviti. To se dogodilo jedne nedjelje 70-ih godina u Varaždinu. Imao sam mališane od 1. do 8. razreda. Predavao sam im vjeronauk. Shvatio sam da, radeći s djecom, trebam posjetiti i roditelje. Tako sam jednom prilikom posjetio jednu obitelj, koja mi je povjerila svoje bračne probleme. Te probleme nisam mogao saznati u samostanu, već sam trebao otići do brojnih obitelji. Nakon toga, ono što nisam znao, počeo sam proučavati, najviše na području diferencijalne psihofiziologije“, započeo je naš razgovor fra Vatroslav i objasnio nam da je prvih nekoliko mjeseci u početku svog rada dosta truda uložio kako bi shvatio razliku između muškog i ženskog načina razmišljanja.
U nastavku razgovora, objasnio nam je da je svoju službu rada u samostanskoj knjižnici koristio kao priliku za studiranje i izučavanje brojnih materijala koje govore o tematici braka i obitelji.
Zašto je Bogu toliko važan brak?
„Brak je njegova ustanova. On je sazdao muško i žensko, ali i ljubav prema sebi. Bog je htio da čovjek bude sudionik u stvaranju i buđenju novih života.“
Što je po Vama najvažnije u muško-ženskim odnosima?
„Važne su tri točke za koje mi je trebalo 30 godina: relacija jedno prema drugome, prema Bogu i na kraju sam brak.“ Podsjetio se na svoje odrastanje i bračni život svojih roditelja te važnost zajedničke molitve. „U našoj kući svaku se večer molila krunica“, objasnio je. „Tata, mama i nas petero svaki dan povezani u molitvi bilo je nešto predivno jer, zapamtite – mali u očima Boga, bivamo veliki u očima djece.“
S kojim problemom Vam se parovi najčešće javljaju?
„Najviše problema ima na području komunikacije i onome što slijedi iz nje, a to su brižnost, pažnja, zauzetost jednog za drugo. Potrebna je ta ”radost ljubavi”, što je posebno isticao papa Franjo u svojoj enciklici Amoris laetitia. Sjetite se samo himne ljubavi sv. Pavla i onoga kakva ljubav treba biti – strpljiva, dobrostiva… Ljubav ne traži svoje“, poručio je i kazao da bi tako trebalo biti i u praksi.
Poznati su primjeri mnogih muškaraca koji su neodlučni, pa čak i na dan vjenčanja. Što mislite zašto?
„Potrebno je sazrijeti uz svoju ženu. Kod muškaraca srce i pamet kasnije pali, dok je kod žena drukčije. Žene se prije odluče za muškarca nego muškarac za ženu.“ Naveo nam je primjer jednog mladića koji je fra Vatroslavu kazao kako se za svoju ženu odlučio 3 tjedna nakon hodanja, dok se djevojka tog mladića za njega odlučila za svega 3 dana.
Što poručujete muškarcima, a što ženama?
„Generalno bih rekao: ”Hodajte kako treba do braka, da ne bu mraka!” Ženama bih zaključno poručio da vode muškarce, ali da ih ne zavode, a muškarcima da budu iskreni i da hodaju bez dodira i bez poljupca. Otvarajte srce jedno drugome i postanite jedno srce, ali ne tjelesno, nego duhovno i duševno.“
Razgovor vodio: Matija Đudarić
Foto u tekstu: Matija Đudarić
Foto naslovnice: laudato.hr
