Prije nego što je potonuće Titanica nastupilo 15. travnja 1912., trojica hrabrih svećenika položila su svoje živote za putnike na brodu.
Svećenici su odlučili služiti putnicima na brodu umjesto da odaberu čamac za spašavanje i tako spase vlastite živote.
Ta trojica svećenika bili su otac Josef Benedikt Peruschitz, O.S.B. (41 godina) iz Bavarske, otac Juozas Montvila (27 godina) iz Litve i otac Thomas Byles (42 godine) iz Engleske. Sva trojica su poginula na brodu, a nijedno tijelo nije pronađeno.
Na jednoj internetskoj stranici posvećenoj ocu Thomasu Bylesu, preživjeli su opisivali svoja iskustva s njim na brodu. Papa Pio X. čak je opisao oca Bylesa kao „mučenika” vjere.
Evo što je jedna preživjela putnica Titanica izjavila da je vidjela dok je brod tonuo:
„Kada je došlo do sudara, izbačeni smo iz svojih ležajeva… Oskudno odjeveni, pripremili smo se saznati što se dogodilo. Vidjeli smo pred sobom, kako prolazi hodnikom, s podignutom rukom, oca Bylesa. Poznavali smo ga jer nas je nekoliko puta posjetio na brodu i upravo je toga jutra za nas slavio misu.
‘Budite mirni, dobri ljudi’, rekao je, a zatim je obilazio treću klasu dijeleći odrješenje i blagoslove…
Nekolicina oko nas postala je vrlo uznemirena, a tada je svećenik ponovno podigao ruku i istoga su se trena opet smirili. Putnici su odmah bili zadivljeni potpunom samokontrolom svećenika.
Počeo je moliti krunicu. Molitve svih, bez obzira na vjeru, stapale su se zajedno, a svi su odgovori ‘Zdravo, Marijo’ bili glasni i snažni”, objasnila je Helen Mary Mocklare, putnica treće klase Titanica.
Izvor: churchpop IG
Prijevod: M. Đ.
